oblètjeti (koga, što, oko koga, oko čega) svrš. b>prez. òbletīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. oblètio/oblètjela ž

DEFINICIJA

v. oblijetati

ETIMOLOGIJA

vidi oblijetati

PRIMJERI U REČENICAMA

0

Ipak je dobio nagradu od 100.000 franaka... pošto je u svojoj bombonici od 25 metara uspio obletjeti oko Eiffelovog tornja.

0

Može obletjeti cijeli kontinent a da nigdje nestane

0

Ribari s otoka Trobirand našli su olupinu vjerujući da je to dio Albatrosa, ...hidroaviona kojega je izradio g. Seton s kojim je pokušao obletjeti svijet.

0

Godine 1937. pokušala je obletjeti svijet.

0

Kao što možda znate, posada će obletjeti Zemlju 1,5 puta...