mȁč m <G màča, N mn màčevi/-i jez. knjiž., G mȁčēvā>

DEFINICIJA

1. hladno ručno oružje za bodenje i sječenje s dugim ravnim sječivom s dvije oštrice usađenim u balčak [trgnuti mač; staviti mač u korice]
2. sport mačevalačka disciplina, borba sportskim mačem

SINTAGMA

crveni mač bot. biljka (Scorpiurus subvillosus) iz porodice leptirnjača (Papilionaceae);
Damoklov mač stalna, neprekidna opasnost

FRAZEOLOGIJA

mač s dvije oštrice, dvosjekli mač odluka ili akcija koja može imati učinak suprotan od željenoga;
oštriti mačeve spremati se za rat;
tko se mača laća od mača će i poginuti bibl. nasilje izaziva nasilje;
visi mu (mi) mač nad glavom prijeti izravna opasnost;
steći (dobiti) na maču steći (dobiti) ratom;
zveckati mačem prijetiti ratom, demonstrirati vojnu snagu

ETIMOLOGIJA

prasl. *mьčь (stsl. mečь, rus. meč, polj. miecz) ← got. *mēkeis

PRIMJERI U REČENICAMA