proìzīći (

proìzāći) (iz čega) svrš. b>prez. proìzīđēm, pril. pr. proìzašāvši, prid. rad. proìzišao/proìzišla ž

DEFINICIJA

1. postati od, iz čega, voditi porijeklo od koga ili čega
2. nametati se kao zaključak na temelju iznesenih činjenica [iz njegovih riječi proizići će da smo svi mi glupi]
3. nastati kao posljedica čega [iz te su odluke proizišli mnogi problemi]

ETIMOLOGIJA

pro- 4 + v. izići

PRIMJERI U REČENICAMA

0

Da. Sigurna sam da će mnogo dobrog proizići iz ovoga.

0

Ništa dobro neće proizići iz toga.

0

Kako sam malo znala što će iz toga proizići?

0

Nick. Zauzmem li se za njega, to mora proizići iz toga da ste mu cijelim tijekom bili partner.

0

Rekao sam ti da ništa dobro ne može proizići iz njegovog odlaska onamo.

0

Neko dobro mora proizići iz tog novca.

0

Bar će nešto dobro proizići iz svega ovoga.

0

Ali sreća može proizići i iz određenih aktivnosti kao što su volontiranje ili održavanje bliskih odnosa.

0

Pokušavamo ovdje nešto potpuno novo i neznamo što bi iz toga moglo proizići.

0

Ako nešto dobro može proizići iz lošeg.

0

Ali, odat ću mu počast snimajući.. dokumentirajući ovo... u nadi da će nekako nešto... dobro... proizići iz ovog.

0

Ono ka čemu idemo, i što će proizići iz susreta nepoznato je.

0

Ne vidim kakvo bi dobro moglo iz toga proizići.

0

Rizik moguće katastrofe zbog uključivanja tog stroja daleko nadmašuje znanstvenu korist koja može proizići iz toga.

0

Možda sad nešto dobro može proizići iz tvoje tehnike.