Nemoj da te moram učiti. Uopće nisi fleksibilan, seronjo!

Ni jedan došljak me neće učiti kako da obavljam svoj posao.

Bolje se pobrini za to, jer ne mogu učiti uz disko-muziku.

Preko dana ću te učiti skijati, a naveče ćemo se maziti kraj vatre, piti vruču jabukovaču, i misliti kako smo sretni jer smo ostavili sve.

Možda bih te mogla polako učiti.

Ne moraš me učiti. Znam kako.

Neće me neki s rijeke učiti!

Nakon nekog vremena povjerovala sam da ću samo sanjati Škotsku. I da ću se vječno igrati u vrtu, učiti francuski, učiti, slušati glazbu i razgovarati s mudrim starcima koji su mi bili ujaci.

Mogao bi učiti od njega.

Pokušao sam ih upozoriti, ali mislim da trebaju učiti iz iskustva.

Nemoj me učiti kako se hvata čovjek.

Možda je Connie otišao po knjige iz kojih će učiti.

Morat ćete puno i marljivo učiti.

Nećete vi mene učiti što...

Moraš učiti od g.

Idemo dalje učiti.

Možda opet poželim učiti.

Htjela bih učiti njezine dionice.

I usto sam željela učiti o poslu.

Kako možeš učiti, ako živiš vani?

Ne zamjerate što mu je teško? Teško učiti od žene.

Mem mora mnogo učiti.

Pa, onda razgovarajmo, ali nemojte mene učiti.

Problem s Davidom je to što ne mora učiti.

Od nas ćete učiti.

Morate učiti brzo i točno.

Kako te mogu učiti ako ne radiš domaći?

Ali, tko će te učiti da čitaš?

Izgleda da ću morati učiti sama.

Mogao bi i sam početi nešto učiti.