đȃk m <G đáka, V đȃče, N mn đáci, G đákā>

DEFINICIJA

1. onaj koji polazi nižu ili srednju školu; učenik, školarac
2. zast., v. student

SINTAGMA

đak prosjak glazb. pov. pripadnik njemačkog građanstva u 18. st., učenik muzičke škole, kao profesionalni svirač i pjevač sudjeluje u javnim svečanostima, crkvenim obredima i sl.;
đak putnik učenik koji do škole prevaljuje dalek put i mora se koristiti lokalnim vlakom, autobusom ili daleko pješačiti

ONOMASTIKA

v. dijak

ETIMOLOGIJA

od starijega dijak ← srlat. diacus, v. đakon

PRIMJERI U REČENICAMA