Dizdarove karte i dokumenti Dr. Zdravko Dizdar priložio je svom predavanju niz zemljovida i dokumenata iz kojih je vidljivo na koje je teritorije računao četnički pokret, kako se pokret razvijao i kako je djelovao.

Četnički pokret u to vrijeme ima 500 000 članova, od toga 250 000 u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini.

Kako se u vrijeme Drugoga svjetskog rata na području Jugoslavije vodio građanski rat u kojemu su se borila tri vojnopolitička pokreta, jugoslavensko-četničko-rojalistički za očuvanje kraljevine Jugoslavije, jugoslavenski integralistički pokret na čijem su se čelu nalazili komunisti sa strategijom socijalističke revolucije, i separatističko-ustaški pokret za samostalnu Hrvatsku, Italija je iskoristila četnički pokret za slabljenje ustaške vlasti u Dalmaciji koju su talijanski fašisti uvijek željeli cijelu pripojiti Italiji.

Stoga se ovo prosvjedno pismo dostavlja i nadležnim tijelima EU i UN-a, a od Vlade Republike Hrvatske se traži, da žurno razmotri povijesne činjenice glede četničke agresije u Srbu 27. srpnja 1941. (osnivanjem nepristranog Povjerenstva povjesničara) te donese Odluku o povlačenju odobrenih novčanih sredstava odobrenih iz Državnog proračuna i zabrani obnovu spomenika u Srbu, kako nakon Republike Srbije i Republika Hrvatska ne bi obnovom ovog spomenika službeno rehabilitirala četništvo i četnički pokret Draže Mihailovića kao antifašistički pokret, a sav svoj prestrašno mučenički pobijen nevini civilni puk istočne Like i jugozapadne Bosne proglasila fašistima.

Četnički pokret u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata, što prikriveno, a što otvoreno, dakako u određenim razdobljima, uspostavio je suradničke odnose s talijanskim i njemačkim okupacijskim snagama. a na određenim područjima i s vlastima NDH.

Usprkos tome na generalnoj razini četnički pokret u Hrvatskoj se nije uspio razmahati, on zapravo stalno slabi pod partizanskim pritiskom, ali je i stalno prisutan usprkos tome.

Uz održano književno predavanje bio je nazočan na Vidovdanskoj proslavi kojoj je pokrovitelj četnički pokret " Ravna gora ", a redovni gost zločinac Momčilo Đujić.

Po čemu su još slični ustaški i četnički pokret?

Četnički pokret kao jedan od čimbenika u građanskom ratu nije se pridržavao nikakvih međunarodnih konvencija o postupku prema civilnom stanovništvu, zarobljenicima i ranjenicima.

Prema smještaju odreda vidljivo je da je Dinarski četnički pokret djelovao na tromeđi Like, Dalmacije i Bosne.

Potom su se Talijani uključili u akciju " zaštićivanja " Srba, s uspjehom jer je dio ionako smatrao da su kralj i četnički pokret jedini spas naroda koji je malo toga mogao očekivati.

Osmog svibnja 1941. na planini Ravna gora organizira četnički pokret nazvan Jugoslovenska vojska u otadžbini.

Sudeći po izjavama službene hrvatske politike četnički pokret, koji je doista sastavni dio srpskoga identiteta, čak ni u Hrvatskoj, koju su četnici terorizirali sedam desetljeća nema karakter fašističkoga pokreta.

Kako ne piše u preambuli da su i četnički pokret priznali kao antifašistički, pa tako u paradama Evropom i svijetom ruku pod ruku šetaju francuz, velikobritanac, amerikanac i lik s kokardom.

Međutim, za fanatizovani srpski nacionalizam i za njegovo vojno krilo, četnički pokret, to nije nikakav praznik i nikakav datum, a ta dva faktora vladaju Srbijom već više od 20 godina.

Od 1919., kad se obnavlja četnički pokret u Jugoslaviji, započinje i osnivanje četničkih organizacija na području Hrvatske.

Koncem 1941., nakon što su ustanici u borbama sa Talijanima pretrpjeli uzastopne poraze te u većini morali napustiti teritorij Crne Gore i priključiti se Titu u BiH, organizira se četnički pokret s ciljem stvaranja Velike Srbije koja bi obuhvaćala i Crnu Goru.

Konstatacija generala Dragičevića da je generala Budimira zatvorio ravnogorski četnički pokret je možda najbolja.

Većina Hrvata vjeruje da je četnički pokret bio srpska reakcija na NDH.

Četnički pokret pojavio se u Hrvatskoj i prije formiranja prve Jugoslavije.

Glavni dio te priče je četnički pokret Draže Mihailovića (na Ravnoj gori mu je bio štab), a serija bi trebala " konačno iznijeti objektivnu sliku ratnih zbivanja od 1941. do 1945. u Srbiji.

Jer da niste, ne bi vodili ovakvu politiku i rehabilitirali četnički pokret.

U Srbiji tvrde da su i partizanski i četnički pokret bili antifašistički.

Negdje početkom 1990 - ih jedan je strani povjesničar (nažalost, zaboravio sam koji - imao sam taj isječak negdje, ali se zagubio) ovako komentirao nastojanja Vuka Draškovića da rehabilitira četnički pokret Draže Mihailovića: Zahvaljujući demokratizaciji, na vidjelo su izašla mnoga sramna djela partizana, ali nijedno slavno djelo četnika.

A organiziran četnički pokret u Hrvatskoj djelovao je od početka 20. stoljeća.

Njemačkim nacistima i s vlastima NDH, od početka do kraja Drugoga svjetskog rata, četnički pokret isključuju iz antifašističkog pokreta u Europi i svijetu.

Kao samozvani zaštitnici srpstva još jednom su se pokazali najvećom sramotom srpskog naroda u njegovoj povijesti. 4. Dižemo svoj glas u ime naroda i antifašista Dalmacije koji su pretrpjeli velika stradanja i žrtve od četničkog pokreta i njegovih krvavih pohoda. 5. Ponosni smo na doprinos koji su dalmatinski borci dali uništenju tog zločinačkog pokreta u Drugom svjetskom ratu (posebno u bitci na Netretvi) i Domovinskom ratu. 6. Uvjereni smo da će demokratske i antifašistički opredijeljene snage Srbije dobiti bitku za povijesnu istinu i četnički pokret i Dražu Mihailovića definitivno smjestiti tamo gdje su ga NOVJ i svjetska povijest trajno smjestili na smetlište povijesti. 7. Očekujemo odlučnu reakciju međunarodne zajednice na ovaj drski pokušaj reafirmacije četničkog pokreta, vjernog suradnika nacifašističkih okupatora.

Četnički pokret razbijen je u sukobu s partizanima u drugim dijelovima Dalmacije i Đujić ne samo učvršćuje, nego i ojačava svoj položaj. (Plenča, str. 436 - 439) Koristeći stroge mjere prisile, stege i terora uspijeva održati taktičku vrijednost svojih jedinica, iako zavisnih od njemačke pomoći.

Međutim, kako i dogurati do sveobuhvatne katarze kada, primjerice, Boris Tadić, predsjednik Srbije, izjavljuje da četnički pokret nije bio fašistički, a Vojislav Mihailović, potpredsjednik Parlamenta, da su četnici bili " istinski borci za slobodu Srbije ".

Među Srbima u Hrvatskoj četnički pokret je imao vrlo mnogo pristalica.