Novu sam dočekala kao nikad do sad.. s potpuno nepoznatim osobama.. ama baš svima..

@Mr No, nisam ama baš nikakv stručnjak za, čini mi se, nogometne formule i taktike.

Kako on kaže, menadžeri bi morali učiti iz iskustva istraživača kojima je osobna motivacija ta da ama baš ništa nije izvan dohvata njihovih mogućnosti.

Pozivam nekatolike i nekršćane, kršćane i katolike, budiste i hinduiste, zoroastrijance i šintoiste, ateiste i agnostike, znanstvenike i ljude s nezavršenom osnovnom školom, pripadnike Crkve Letećeg Špageti Čudovišta i ama baš s v e koji god i kakvi god bili da se priključe raspravi, ali neka jedni u drugima vide svoju braću, djecu iste Majke prirode ili, ako im je to draže, Oca Stvoritelja.

po ko zna koji put u posljednjih desetak godina pokazalo se kakav status hajduk ima kod hrvatskih nogometnih " sudaca ". tuđman, canjuga, mamić i ostala bratija svojin skrivenin radnjama doveli su do toga da hajduka " suci " kažnjavaju i za krivi pogled, dok je istovremeno igračima najkatoličkijeg kluba dozvoljeno ama baš sve. sića li se možda neko kad je posljednji put igrač agregata dobija crveni karton?

Drugo, zašto mi se počesto javlja da je nešto dodano ili promijenjeno u programu, a kada pogledam najčešće nije ama baš ništa promijenjeno.

Popis se oteže u nedogled, a da ne spominjem sve pekarske proizvode: sve vrste kruha, tjestenina, kolača, peciva, torti, keksa - ama baš sve što je načinjeno od pšeničnog, raženog, zobenog ili ječmenog brašna.

Prvi put sam za repku igrala prije 12 godina i cijelu karijeru sam željela dobiti ama baš svaku utakmicu pa tako želim i na ovom prvenstvu - govori 28 - godišnja Barbara Ružić-Jelić.

Interesantno da Josipović ama baš nigdje u svojim govorima ne spominje velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića i agresiju JNA na Hrvatsku.

Jeste li uspjeli dokučiti da bi taj kadar kazao nepobitnu činjenicu da nijedan od nazočnih političara nema ama baš nikakva ugleda, a onda ni legitimiteta, u narodu i među braniteljima.

21.02.2012. u 16:31 h zeitgeist. je napisao/la:// Sinek meni se čini da ti stalno letiš... ali na nekom opijatu, inače bi znao da aerodrom s Bandićem nema ama baš nikakve veze, ali u pamfletu su i takvi argumenti dozvoljeni kaj ne?

Ili, bolje rečeno, nema ama baš nikakve šanse: -) a i 20 % je vjerojatno izvan domene mogućeg.

Sukladno tome Tomasović zaključuje: " Što su pak srpski pjesnici od XIX. stoljeća do naših vremena nasljedovali od južnohrvatske ljuvene lirike? Ama baš ništa, iako je ona tobože srpska.

Subotom se u Vrapčićima, malo izvan Mostara, održava sajam na kojem možete kupiti ama baš sve, od metle do kutne garniture i pritom prilično jeftino proći.

Auto ima full opremu ghia, ama baš sve što se ugrađivalo u focus za naše tržište-osim kožnih sjedala jer ih mrzi.

I samo je valjda jedna stvar koju bi mnogi Hrvat mogao poželjeti povrh dokonog ljenčarenja u kući na otoku: da za to dakle za ama baš nikakav posao u svojoj privatnoj vili na otoku dobija plaću od, recimo, štajaznam, sedamnaest hiljada kuna.

Ja ti na to gledam malo drukčije; ovako naime: Kad se odmaknemo od PC-a, unatoč svoj konvencionalnosti imena i identiteta, ipak si ti zasrana anonimna prolazna budala koja čak ni u ovoj trećerazrednoj zemlji nije uspjela napraviti ama baš ništa da bismo joj po imenu i prezimenu mogli ustanoviti taj i takav takozvani " identitet "

U vlastitoj nemoći da vladamo sami sobom, posežemo za svim i svačim... istina je da ne možemo živjeti sami i izolirani od svijeta, ali to ne znači da svijet ama baš sve što radi, radi pametno A preveliku birokraciju već imamo, to nam neće biti nešto novo... Imamo svojih birokratskih budalaština, za to nam ne treba Europa... nikada mi nije bilo jasno zašto, recimo, rodni list ne smije biti stariji od 6 mjeseci? Ima toga još... dakle, ima li baš neke velike razlike? Jedino što znam jest da još nismo zagađeni... samo da to ne dozvolimo (brodjanka 03.04.2008., 17:25:51)

Taj cvijet moderne demokracije omogućuje javnosti koju čini svaki, ama baš svaki čovjeku koji to poželi pravo da zna sve informacije o stanju okoliša u Hrvatskoj, da sudjeluje u odlučivanju o svakom pitanju okoliša i da može tražiti sudsku zaštitu u svakom trenutku ako smatra da su ova prethodna prava ugrožena.

i ovo sve što rekoh je kao da pričam o načinu življenja ljudi i čovjeku, o sebi. ne znam, postajem jako glupa, sad i ja svoje posteve koje napišem bojim se da će mi netko reć da sam to pokupila od nekoga. i onda bi neki rekli boli te briga za druge. i boli me za ono što će meni reć osim ako nije stvarno jako nisko, tada se ipak moram obranit jer u svakom od nas postoji neki refleksni obrambeni sustav koji jednostavno ne dopušta neke stvari, ali ne mogu sad samo stajat i gledat ljude kako vrijeđaju i ne poštuju druge, a ne znaju ama baš ništa o njima i njihovom životu. i onda i sama skužim ono šta mi je već mnogo ljudi reklo, da mi je previše stalo do drugih i da imam dobro srce. a sad ja opet ne znam da li je to vrlina ili mana. mislim u svaku ruku je po jedno. i opet staneš na raskrižje na kojem je svaki potez krivi. i tako mi se čini kao da nema riješenja ovoj zagonetki koja predstavlja život.

Ženi koja je imala jedinstven glas i jedinstvenu ljepotu, kao i jedinstven bankovni račun nije pomoglo ama baš ništa u trenutku kada se na najlapidarniji način utopila u svojoj kadi, bila je u tom trenutku samo najobičnij čovjek od krvi i mesa, kao i svi mi, iako nije kao i svi mi prevrtala artikle po policama Konzuma tražeći što je na akciji i nije uvjeravala sebe da će joj ona krema iz dm-a odnijeti do sutra dvije bora manje oko okica nakon što završi sa brisanjem poda u kuhinji i odnese usred noći rublje da se suši na balkon.

Grickanje noktiju, nepranje ruku, glasno žvakanje hrane ili ne puštanje vode na toaletu neke su od najiritantnijih navika koje na rub ludila mogu dovesti ama baš svakoga.

s jedne strane nudisti propagiraju golotinju kao normalnu, no zakaj onda i tjelesni odgoj nije gol? zakaj se zgražate kad djevojčica s neznam 12 godina obuće minicu i da ne nabrajam primjere. oduvijek je ljudima bilo zbog neznanog razloga držati onu tzv. buntovnu stranu. i propagirati je pod patronatom nekakve slobode. i tada se ama baš uvijek izgubi kompas za ono moralno i stvarno. u nekim stvarima to nije ni važno, no u ovakvoj, u koju su uključena djeca, fakat je prestrašno kada odrasli zbog svojeg hira odbace sva ljudska mjerila te zbog ponosa i ljudske gluposti čak i sami sebe uvjere kako su u pravu.

a ono.. ne kužim samo jedno. osobno i nema neke razlike, no zar je taj mali komadičak tkanine nešto što sputava vašu slobodu? pa koja je razlika između golog tijela i onog u nekakvom super mini izdanju kupaćeg? iako to non stop zaboravljaju, da smo se ama baš svi ponekada i sunčali goli i kupali i paradirali s pičkama i kurčevima po plaži i po svukuda, da skidanje gača osim one u glavi nema ama baš nikakve razlike niti nekog posebnog osjećaja slobode.. osim onoga da radiš nekaj kaj nije baš normalno, pa si eto... super... ništa to drugo nije nego običan hir...

Da se svi drže toga ama baš nikada ništa ne bi bilo minimalno cjelovito dovršeno i funkcioniralo i manjina koja to ključno rješava se nikada nije mogla oslanjati na to svi rješavamo sve nego baš stalnim hrvanjem protiv toga na sve načine.

Vrijeme je Nikoli Dobroviću dalo za pravo, bar što se tiče onih izvedenih projekata njegova dubrovačkog razdoblja koji su danas u antologijama, enciklopedijama i monografijama, a naši učeni kunsthistoričari iz svega toga nisu naučili ama baš ništa.

Naime, ako pogledate bilo koji intervju sa Noltijem unazad godinu i nešto, vidjet ćete da čovjek ne može govoriti uopće, ama baš nikako, bed je to gledat i slušat.

Te osobe ili ne znaju što je Jezik ili mu baš zato smanjuju potporu što znaju, a povećavaju izdanjima kojima hrvatski nije ama baš ništa.

Nema ama baš apsolutno nikakve veze sa onime što je vrli novinar, ili netko sa ovog portala dao novinama da napišu.

Originalnost kritike toga gospodina što drugi kritičari muzike poznaju barem kajde, note, dok on o tome ama baš ni ponjatija nema.