Došlo je do velikog nemira izazvanog boleštinama, kolerom, bijedom, oskudicom, glaðu i nedacama kakve ranije nisu bile poznate.

Upravo način na koji u priču zna ukomponirati te neknjiževne elemente razlikuje početnika od iskusnog pripovjedača: početnike na pokazivanje snimaka treba poticati, dok oni iskusni izvlače svoje rekvizite čim vas vide i ne zadovoljavaju se samo snimkama nego prilažu i nalaze, već relativno dobro vladaju latinskim i spretno kombiniraju digresije o boleštinama drugih ljudi s kojima su dijelili bolničke sobe s osvrtima na njihove obiteljske i materijalne situacije, daju upućene komentare opće situacije u hrvatskom zdravstvu i vješto ogovaraju liječnike, što je opće mjesto bez kojeg ne može ni jedna poštena priča o bolestima.

U noći koja još traje, pred svitanje se dvoje ljubavnika, čovjek i priroda, susreću i grle puni zanosa, i u istom trenutku (o užasa) bivaju kažnjeni groznim boleštinama

Zato se i nisam javljala, osim što ne stignem, jednostavno, nije mi do pisanja o boleštinama.

Nurgle, Gospodar kuge, Otac korupcije koji raste u prljavštini i boleštinama.

Nitko mene ne mora promatrati sa strane i onda dati svoj sud o mojim genetskim boleštinama.

beli je potpuno u pravu u svemu što piše tj. istog sam mišljenja kao i on... Indijanci, razna plemena po džunglama i sl. koje je otkrio bijelac nisu nikad bili bolesni dok bijelci nisu došli sa svojim boleštinama... zašto se masovno ne cijepe djeca protiv vodenih kozica?... zato jer se tijelo i unatoč oboljenju uspješno izbori protiv te bolesti, a nakon kratke slabosti imuniteta nakon kozica, tijelo postaje jače i imunije... isto tako znamo da onaj koji to ne preboli u djetinjstvu može imati gadne posljedice ako oboli kao starija osoba... prvo dijete mi je bilo potpuno zdravo do prvog cijepiva... nakon toga je dobio teški neurodermatitis koji i dan danas liječimo, koji mu ne dozvoljava da živi bez stalnog svrbenja i rana... svako cijepljenje mu je izazvalo akutnu reakciju... drugo dijete smo cijepili samo od 3. do 9. mj. života nakon čega je uslijedila godina opasnih bolesti i muke... tada sam odlučila prekinuti ta cijepljenja i od tada su mi djeca zdravija i od mene... školarac i vrtićko dijete jedino u razredu i grupi ni dana nisu izostali zbog bolesti... to mi je dovoljna ptvrda da i dalje zagovaram necijepljenje odn. da imam izbor reći NE... to je moje pravo, a drugi nek odluče sami za sebe...

Cendranje i cvilenje joj baš ne priliče, al kak nemamo nekog prevelkog iskustva s boleštinama, na to jednostavno nisam obraćala pažnju.

Mnogi ljudi se ne usude potpuno PRIKAZATI i PREDATI U BOŽJE RUKE, jer spomen na križ izaziva u njima strahove da će proživjeti teške muke.. ali Bog daje lak JARAM onima koji Ga ljube, i ne ide preko volje vjernika.. jer evidentno je da mnogi i vjerni i nevjerni boleštinama ili nekako drugačije s mukama završavaju

Godinama slušajući ljude kako pripovijedaju o svojim i tuđim boleštinama, uočavam da se u određeoj životnoj dobi afirmiraju određene podvrste tog vrlo plodnog usmenoknjiževnog žanra.

S vremenom će se neki od nas pretvoriti u vrsne pripovjedače i naučit će svoje priče o boleštinama obogatiti elementima performansa, zadizat će majice da pokažu rezove i razmotavati ultrazvučne fotke kamenaca pred zahvalnom publikom, izvlačiti rendgenske snimke

Primjeri suprotnog ponašanja u nekim zemljama (Kolumbija, Bolivija, Filipini...) zastrašujući su: stanovništvo ne može plaćati enormno poskupjelu pitku vodu, pa se koristi kontamniniranim izvorima, izlažući se tako boleštinama.

Pravdaju se troškovima, boleštinama i slično.

Zalaže se za one koji imaju, a za one koji nemaju, koji se bore sa boleštinama i ratama kredita, bez posla ne.

Nisam dozvolila razgovor o boleštinama... ha, ha, ha, možeš misliti, kad i sama povedem temu, a niti prisjećanje na najdraže.

Priča mi koliko zavidnika ima oko njega a nitko mu ne zavidi na njegovom teškom životu sa boleštinama iz rata.

Trebalo bi djeci reći 87 % katoličkog stanovništva da vjerujemo da BOG ne tolerira grijeh i da su posljedice strašne u boleštinama, rak maternice, i ostale civilizacijske blagodati.

Npr. u Nigeriji su pljačkaši nafte (kako bi neometano sisali prirodne resurse) organizirali civilni rat pa lokalno stanovništvo (dakle prirodni vlasnici nafte) živi u krajnjoj bijedi, izloženo nasilju, gladi, boleštinama.

Kamo lijepe sreće da nam se više negdje objavi kako je cijeli ovaj svijet pod kontrolom naprednije rase, kako nam pomažu u razvoju, pa i kontroliraju, muče i ubijaju boleštinama i ratovima,... a ne da nam se stalno nameće nešto tako opskurno kako su za sve " krivi " iluminati, masoni i sl. žgadija kojoj kroz žile teče ista ova naša - ljudska - krv.

Čitam neki članak o nekim boleštinama i kako se pojavljuju nove vrste bolesti neke ne znam im ni ime.

Kad bih vam ispričao sve o svojim boleštinama, pomislili biste da sam težak lažljivac.

Imamo, isto tako, neizmjerno veći broj jadnih siromaha, nesretnih i, bogami, nimalo slavnih, koji se samoubiše, samouništiše, samoraspadoše i boleštinama zaraziše.

Čini se da ovo s urocima i boleštinama postaje novi trend među prevarantima i iznuditeljima.

Mnogo gore su me plašili hepatitisom i inim mnogo težim boleštinama.

Protuprirodno, nasilno blokiranje oslobađajućih procesa može rezultirati podmuklim boleštinama, koje prešavši u kroniču fazu, mogu i maligno alterirati.

poveznice psiho-profila, bolje reći kompletne ličnosti s raznim boleštinama definitivno imaju podlogu u znanosti i već odvno nisu alternativa.

Imena su se po ustaljenom pravilu uvijek odabirala među nebesnicima ili vjerskim atribucijama koje su imale neke dodirne veze s planiranom aktivnošću, teritorijem na kojem se bratovština osnivala ili pak s ciljem kojemu se težilo (sveci patroni župa, sveci uzori, zaštitnici zanimanja ili zagovornici u različitim boleštinama).

Upravo zbog uspjeha cijepljenja, ljudi danas ne mogu shvatiti kojim su sve boleštinama mogli biti izloženi, da nije cijepljenja.

Ok, da se nije desilo to što se desilo sa današnjim vestima i utiskom nedelje i svim tim boleštinama verovatno ne bih ni imao potrebu da bilo šta kenjam o Srpskom Vudstoku.

Pa, zato što sam uspješno u manje od deset godina nabacila xy viška kilograma, više u ništa ne stanem, ni malo mi se ne sviđa ono što vidim u ogledalu i što je najvažnije, kad razmišljam o starosti prema kojoj neupitno idem, ne želim da ona bude ispunjena boleštinama.