i evo, nakon ponovnog i ponovnog truda, ponovno mi sve ode odakle je i došlo.. i sve sam nazad stavljala a komentare koje sam skupila, pa su mi izbrisani pa sam ih ponovo skupila, ma ajde, gotovo, nema više.. i htjela sam pisati o današnjem danu, ili možda jučerašnjem, jer zbilja su mi bili teški, ne onako teški kao kad si umoran il ti je dosadno, nego teški za mene osobno.. toliko udaraca odjednom, toliko da samo čekam kad će idući i koliko će taj težak biti.. no, ipak, putem do ovdje, izgubila sam volju da bi puno pisala.. barem ne o tome.. eto, moram samo spomenuti da nije da mi se taj studio 10 toliko svidio al sam ga eto opet dobila i ovaj put ću puno više detalja morat popamtit jer smo za zadaću za fax preko praznika opet dobili dnevničke zapise, detaljne opise osoba i događaja.. već sam napisala jedan, danas sam opisivala prijateljicu, njezinu pojavu i sve što sam danas na njoj primjetila, makar možda nije primjereno, jer sam upravo danas bila na sprovodu njenog tate, ali osoba koju sam toliko voljela i koja mi je toliko značila, u tih par dana promjenila se u potpunosti.. teško je bilo to ne primjetiti.. no eto, da vas ne rastužim pošto sam ja već takva, završit ću nadajući se da ja nisam krivac za ovo nestajanje blogova pošto se to događa otkad sam se priključila.. i nadam se da će biti šta komentara, ako ne s ovim blogom, onda uskoro..