Još kao klinca fascinirala me ideja Oscara Wildea u Slici Doriana Graya da umjesto čovjeka samog stari njegova slika.

Sliku, ili neku vrstu slike Doriana Graya.

Ove godine navršava se 30 godina od objave prvog albuma Doriana Graya Sjaj u tami.

DA NIJE ' JUBAVI, DA NIJE ' JUBAVI, AJ... DA NIJE JUBAVI - NE BI SVITA BILO. usput rečeno, drolje su zgodne. i jako seksi, ali to pravome gospodinu nije dovoljno. ovako, dečki, rekli su da je oscar wilde dečke volio, što baš i ne vjerujem jako, osim da se mogel platonski vezat na nekog umiljatog dendija, da malo glumata i napasa stvaralačku maštu, kak i houllebecq ono kad pije, da ostavi dojma, a žene mrzi zato kaj su mu u parizu davale uglavnom samo lake i moralno prljave, jer se ostalih bojao, mislil je da nije dosta zgodan, iskusan i frajer, iako mnoga fina kuma voli upravo buzdovana i medvjeda koji ne razmislja i kojeg more sponzoruski voza. generalno, treba ih ostaviti na miru, ne lupati, ali jebi ga, ako desničarima ili markač-gotovina fanovima i pobratimima zabraniš da šetaju gradom, a nježne fifice i lezbe pustiš, onda tu nekaj s hrvatskom ne štima i ta vam kvazineoliberalna gluma ne bu pomogla da se dokopate fotelji u bruxellesu. je, tak je to. a oscar je wilde, pametni dečko, ovak rekel.... experience was of no ethical value - it was merely the name men gave to their mistakes - ali niko vam to ne bu priznal, ne? da su mnoga iskustva zapravo pogreške, pa i na ovom homo-putu, jer danas vam šašavi ego-trip utvrđuje iskustva, a ne moralna duša. wilde zna koliko smo u tim frkama i greškama samoljublja utvrđeni i zato kod njega u slici doriana graya, super inteligentnom romanu, veli ovak nekaj... our future would be the same as our past... sin we had done once, we would do many times, and with joy... eh, sad samo to utvrđivanje slasti i užitka je tobože nešto čime potvrđujemo ispravnost puta, što isto tako ne mora biti točno, jer cura koja tone u ponor lezbijske ljubavi možda samo traži svog pravog nježnog tarzana-shakespearea, poput one koja je predaleko otišla sa amfetaminima ili heroinom, a zapravo traži jako očišćenje i jaku ruku ljubavi za nove početke. a ovo kaj marković veli, iz hns, može se prihvatiti, ali tako da se hns dogovori o tome na papirima i svojim statutima, pa ako u klubovima i ligama prvaka ne žele homoseksualce, to će biti i zakonski riješeno, jer oni su firma hns, a ne homoseksualci i lezbe, prema tome, ako vam je toliko do toga, hajde registrirajte svoj gay-hns i isto takve navijaček skupine, i nema frke, a tv-prijenosi će ići u određenim terminima i sa oznakama za maloljetne, ISTO KAK I KADA SE DAJE JAČE SCENE SEKSA I NASILJA U FILMOVIMA, JER I OVO JE NEKO NASILJE NAD NORMOM, ALI SU BOGME I KURVENDE I SPONZORUŠE JOŠ VEĆE NASILJE NAD NORMOM I MORALOM I PSIHOSOCIJALIZACIJOM ZDRAVOG DRUŠTVENOG SUSTAVA, PA SE DOGOVORITE SA VLADOM I MEDIJIMA, IAKO JE ZA MENE HRT ŠAKA JUGOSLAVENSKOG PARTIZANSKOG JADA, A NE MEDIJ S KOJIM BI SE O TOME TREBALO PREGOVARATI. je, tak je to. svako ima svoje mišljenje. hvala. dobil sam zelenu kartu za usa, ha, ha, nemam više nikakvih briga, amerika - volim te, bog te blagoslovio. juhuuuuuuu.....

Prisjetih se, primjerice, jednog od nastupa Doriana Graya u Lapidariju u sklopu tada najvažnijeg demofestivala YURM (Jugoslavenski rock moment) 1983. godine.

Ipak, vaš treći dio karijere, koji traje posljednjih desetak godina s albumima za Aqaurius, uspješniji je i od tog perioda s Tutićem i od postojanja Doriana Graya.

Ove godine navršava se 30 godina od objave prvog albuma Doriana Graya Sjaj u tami, benda koji je uz nekolicinu drugih obilježio pokret Novog vala te mnoge mladosti.

U njoj je Wilde napisao svoja najslavnija djela poput Sretni kraljević, Slika Doriana Graya, Idealni muž, Važno je zvati se Earnest, Lepeza Lady Windermere i dr. Povodom stote obljetnice njegova rođenja, na zgradu kuće je postavljena i plava spomen ploča.

I tako je nastao prvi hit Doriana Graya, s kojim je i službeno počela Massimova prilično turbulentna karijera.

Korušec, koliko mi je poznato, barem još ne primjenjuje metodu nazivanja novinara koji su se drznuli narušiti sliku savršenstva i vječne ljepote Doriana Graya, kao što je to znao činiti primjerice, ministar Bajs koji je u vrijeme najžešćeg fajta s Đurđom Adlešič, brojao i koliko je puta u novinama izašla njegova, a koliko njezina fotografija, pa to onda sve sasuo novinarima u lice i zabranio svaku poslovnu suradnju Županije s dotičnim novinama, koja usput budi rečeno traje do danas i samo se proširila na raspoređivanje reklama Ministrastva turizma.

Druženje je započelo zanimljivim panelom, u neformalnom tonu, na temu " Kako je to bilo nekad/gdje smo sad " na kojem su uz Massima (pjevača i gitarista Doriana Graya) sudjelovali Sanja Bachrach i Mario Krištofić (dizajneri albuma " Sjaj u tami "), Siniša Škarica (urednik u tadašnjem Jugotonu), Davorin Bogović (glazbenik), Mio Vesović (fotograf Poleta), Boris Horvat (direktor diskografske kuće Aquarius records) i Dubravko Jagatić (glazbeni kritičar), uz moderatora Dražena Turinu Šajetu.

Marković je odlučio pomladiti portret izbornika, a Ćiro Blažević nimalo ne sliči na Doriana Graya.

Utvrdili smo da se to pravo uglavnom zasniva na čovjekovom interesu, kao podlozi takve etičke norme, dok je čovjekov odnos prema životinjama, kao uostalom i prema nacionalnim parkovima, prirodnim čudima, rezervatima i prirodi općenito, samo " Slika Doriana Graya " razvijenosti čovječanstva.

Vizualni medij ontološki govori upravo o izgledu i ljepoti više negoli o psihičkim stanjima i unutrašnjoj ljepoti, odnosno ružnoći. (Naslov kasnije ekraniziranog romana Oscara Wildea, Slika Doriana Graya, podsvjesno nam otkriva mnogo toga čega inače ne bismo bili svjesni.) Ipak, prije mogućeg schlagworta eventualnoj budućoj elaboraciji, tu zastajem...

Ipak, šira publika poznaje ga radije kao računalnoga genija i smušenjaka (koji na kraju ipak dobije djevojku), rock-zvijezdu vampira (nasljednika zavodljivoga Lestata Toma Cruisea) ili novovjekog Doriana Graya; ponajprije pak kao onog koji je trebao, ali nije odglumiti Jacksonova Aragorna - zbog mladosti po službenoj, zbog nepodobnosti po internoj verziji događaja.

Osobno mogu povjedočiti da je to uistinu mnogo, ali ovo što navodite u tekstu (antemurale Christianitatis, suha kao prut, na uzničkome zidu, zidu srama, terra incognita sva blaga što Višnji nam Bog je d o, pater patriae, sudbina Doriana Graya, oči ne bi sanjale budne) su opća mjesta koja su upotrebom postala komercijalne floskule.

Sadrži epizode: Kroz 1, Bilijar, Vragolankin smijeh, Sekunde, Kroz 2, Naočale Doriana Graya, Vampir, Einsteinov svijet, Pjesma, Kraljica tišine i Pasija.

Stajao sam ispred Galerije SC-a i slušao kako neki bend drma psihodelizirani funk-rock i nikako da dokučim tko bi to mogao biti dok se to klupko nije pretvorilo u pjesme Doriana Graya.

Nisam ušao, da ne smetam, nisam ih ni poznavao, ali zauzvrat sam uživao u privatnom koncertu Doriana Graya čiji mi se album Sjaj u tami jako dopao, zahvaljujući i sofisticiranom ovitku fotografsko-dizajnerskog dua Bachrach-Krištofić koji je imidž tog art-rock benda, sukladno potki romana Oscara Wildea i tadašnjoj art-rock modi, sredio od glave do pete.

obožavam čitat.. trenutno je dan brown na repertoaru.. a najbolja koju sam čitala Slika Doriana Graya: D

Kolektivna verzija Doriana Graya koja naslika svoj najbolji portret slikajući Šimu Prtenjaču kad je on već prošao Sveti Rok.

Začudno, ni kvaliteta glumačke ekipe (Colin Firth, Rupert Everett, Frances O Connor, Reese Witherspoon, Judi Dench) nije dovoljno pripomogla kao da se nitko nije trudio, odnosno uživio u ulogu, a što se posebice odnosi na muški dio ansambla Firtha, svikla na kostimirane role; te posebice Everetta, čisti prototip vajldovske figure, koji ga je već toliko puta apsorbirao (od suradnje s Parkerom na Idealnom suprugu do tumačenja piščeva alter-ega, Lorda Henryja Wottona, u Slici Doriana Graya na kazališnim daskama).

Kamo sreće da tada, kao velikan našega naroda, dobri nadbiskup Alojzije Stepinac, možete pred tim sudom mirno reći: Moja je savjest čista Bojim se da će Vama više pristajati sudbina Doriana Graya: propast u oholosti

Jesmo li time pobijedili majku prirodu i postali poput Doriana Graya?, bilo je pitanje za dr. Radmana.

Puštena je određena količina probnih uzoraka i kako rezultati nisu bili zadovoljavajući cijeli projekat je obustavljen, koji je osim Dracule trebao sadržati i par drugih klasičnih ekranizacija nastalih pod okriljem BBC-a, poput recimo« The Picture of Dorian Gray »(« Slika Doriana Graya »sa Jeremy Brettom (ponajboljim Sherlockom Holmesom iz TV Serija i filmova nastalih pod Granadinim okriljem) i Johnom Gielgudom.

Zadnja kap koja je prelila čašu, a zbog koje Vam se i obraćam, je djelo Oscara Wildea, inteligentnog i sarkastičnog dendija, simpatičnog mladića čija me knjiga Slika Doriana Graya tim više razočarala.

Nesto slicno Portretu Doriana Graya, samo sto u to vrijeme nisam jos povezivala te dvije stvari.

Uz roman Portret Doriana Graya u najbolja Wildeova ostvarenja uvrštava se Balada o readinškoj tamnici, objavljena pod pseudonimom.

Do tada sam za Dereka Deanea skladao dvije baletne partiture, za skandaloznu Sliku Doriana Graya za Royal Ballet i vrlo uspješnu Alisu u zemlji čudesa za English National Ballet.

Zasigurno ste se puno puta pitali što znače svi oni brojevi i slova na naljepnici koja se najčešće nalazi na koricama knjige u gornjem desnom kutu, a za knjigu Oscara Wildea, Slika Doriana Graya izgleda ovako: