Dakle, pretpostavka je da smo svi koji bismo možda, naravno učoporeni, htjeli kakvu lovicu za nekaj, a priori kriminalci, ubojice, pripadnici zločinačke organizacije... Dok to ne dokažemo čekajući u onim divnim prostorijama MUP-a kojih dva do tri sata i gledajući one prekrasne djeve za pultovima koje nikako da se nasmiju što zbog facijalnih grčeva (prošle sve od SUPA do MUPA) što zbog gnušanja nad bagrom koja malo malo traži donacije i sukladno tome nužne potvrde o nekažnjavanju.

Gregor Samsa, preobražen jednog jutra u to u kukca, stvora izvan kruga prihvatljivosti, s onu stranu ljudskoga ali i još uvijek u stanju vidjeti se očima gnušanja koje izaziva u drugima, duboko se stidi vlastitog postojanja.

Dakle, Franačka isto puderi, Mongoli lugande. 3) Sveto rimsko carstvo naziv baca na težu klerikalnu dosadu i ukopanost branjenu mučaljivim, plavokosim tipovima u oklopima s ubilačkom fiksacijom na narod Češke i Moravske, reprize su TV tragedija ljetnih dana, a ova iz kasnog srednjovjekovlja vrijedna je svakog gnušanja i osude.

Ne komentiram iz gnušanja nad time i pitam: ' ' Građani Hrvatske Srpske nacionalnosti, kada će te se ograditi od ovakva divljanja? ' ' Vaša šutnja tjera nas ostale građane na razmišljanje da šutnjom odobravate ovakva sranja

Snažan osjećaj prezasićenosti životom i gnušanja životom tvore piščevu pretpostavku za odbacivanje života.

Toliko mržnje, netolerancije, netrpeljivosti, gnušanja s tvoje strane prelazi svaku mjeru.

Horgan s određenom dozom gnušanja kaže kako " neuroznanstvenici pokušavaju riješiti najdublje tajne ljudske egzistencije.

Pomisao da su se ljudi nekoć doslovno JEBALI te se tako izlagali raznim neugodnim, a bogami i smrtonosnim spolnim bolestima u čovjeku sutrašnjice izazivat će gnušanje, odvratnost i prezir; nešto poput gnušanja današnjeg zapadnjaka pri pomisli na nečist u kojoj žive Indijci, Romi, afrički crnci, Aboriđini i drugi pripadnici trećeg, četvrtog, petog, kojeg li već svijeta.

ODOGOVR NA PITANJE: Vjerojatno na opće gnušanje svih navedenih skupina, no sada prema intenzitetu gnušanja vjerojatno od onih iz prijedloga 3 prema onima iz prijedloga 1 čini se da možemo, trebamo, pa čak i smijemo kazati da primitivizam naš svagdašnji nije izolirana niti odjelita pojava.

sad sam se sjetila jedne epiozde od ovog ljeta. dakle ja sa društvom na nekom koncertu plešemo, kada odjednom osjetim kako se neki lik trlja od moje dupe svojim dupetom: eek: i ne, nije bilo slučajno zbog gužve. pogledala sam ga šokirano s krajnjim izrazom gnušanja i srećom odzujao je dalje. da se kojim slučajm trljao od mene prednjom stranom sasula bih mu sve zube u u grlo: kava:

Jasnije gay paradu dočekati odvratnošću do gnušanja jer oni to nama i jesu odvratnost do gnušanja

Njen pogled je bio pun gnušanja kad je ugledala Mariusa.

Zato ne čudi što romanom prevladavaju gorčina, bijes i sarkazam (u smislu gnušanja, zgražanja i gađenja) kao krajnje, radikalno sredstvo otpora odnosno najviši stupanj nepristajanja, nepomirenosti sa nametnutim stanjem.

Iz tih strahova autorica stvara glavni lik, Vjeru (Nataša Dorčić), gubitnicu na osobnom planu, od braka, posla do prijateljstava, neosjetljivu na kolektivnu tragediju, punu gnušanja spram nacionalne homogenizacije te vremena i događaja koji su promijenili njezine bližnje.

U fotografijama Marka Ercegovića nema one često s pozicije fotografa nemoralne i grube referencije na bijedu, strahote i stradanja koji sami po tužnom stanju stvari izazivaju u nama osjećaje empatije, nema efekata šoka ili gnušanja, nema dopadljivosti egzotičnih prizora ni komercijalizacije ljudskog tijela njegovi neupadljivi i naoko šutljivi prizori propagiraju stav nenasilja fotografije nad njenim objektom.

N ajperverznijem obliku melankolije onome koji vonja po tjeskobi ispresijecanoj oštrim rezovima samosažalijevanja i gnušanja nad životom, u kojemu se mutnooka apatija ukršta s općom pubertetskom nesigurnošću, a žudnja za ljubavlju s impulsom samodestrukcije, onome kojemu kao soundtrack najbolje pristaju patetične sonate s izlizanih ploča klasične glazbe tome je obliku melankolije Marinko Koščec posvetio svoj posljednji roman To malo pijeska na dlanu.

Ovo tlo... o, možes gaziti po njemu bez gnušanja...

Osjećam se kao dijete putujući uspomenama Osjećam kao da po prvi puta Dolazi plima i poplavljuje Moje tijelo Svlači i čisti svaki trag gnušanja i zaborava.

Imam prijatelja.. koji je na kraju fino i jednostavno rečeno-manipulator i zna me valjda bolje od mene.. i zna, da ako kaže ovako i ako kaže onako ja ću ko navođena napraviti upravo ono.. što je naumio a to je da on ne može, ne želi, nije u stanju.. posvetiti dovoljno pažnje svojoj prijateljici, koja njega smatra bratom, a on nju smatra sestrom.. i ona je bolesna.. jako bolesna.. i umire onako na rate i svaki dan već sada, njoj je poklonjen i upoznao on mene sa njom i pričale mi i družile se onako neobavezno, u prolazu, preko telefona, preko nekih zajedničkih a-ha momenata.. a onda se njeno stanje zakompliciralo.. jako i zdravstveno i pravno i obiteljsko ma sve a ja sam uskakala.. sve češće jer je prijatelj manipulator bez para, bez auta i bez adrese u gradu pa sam ja tu idealna da joj se nađem pri ruci kad zaista zagusti pa pomažem.. a zagustilo je, već jako, i ne samo nekoliko puta zagustilo je i zapetljalo se, ne samo od pravnih stvari, od medicinskih događanja, od njenih privatnih, brakorazvodnih, imovinskih, a nerazriješenih odnosa i ja sam uskakala i bila na raspolaganju i vozila okolo i zvala i i sada bi trebala opet.. jer me zove, jer me treba.. ali ne mogu, oklijevam, jer je to nešto veće od mene, jer mi ona nije prijateljica.. onakva kojoj bi rekla baš sve poznamo se površno.. možda jedva godinicu, a intenzivno možda kojih 8 mjeseci kad je već bila loše, i teme su nam bile sumorne obojane.. kontrastima života, njene kemoterapije, zračenja, padanja i dizanja.. i njenih fantazija.. i ja tu ne mogu ništa jer jesam suosjećajna, ali sve to ide predaleko, sve to ide prejako i prebrzo.. pa se izmotavam.. i nije problem da se izmotavam samo tako i bezveze već sva rješenja koja se nađu samo su privremena, neprihvatljiva.. i sva su kao da se ima sve vrijeme ovog svijeta.. a nema a njene stare i valjda prave, prijateljice, dođu i kažu: - da, vidiš, baš bi mogla tako.. i onda odu ili se drugi prijatelji naljute jer je ona nerazumna i neće poslušati savjet a ima ludih do gnušanja.. ali koji bi joj svakako pomogao.. i u toj svojoj uvrijeđenosti i ljutnji odu i tako. zbrka.. i ona kao ima svu podršku njihovu ali samo verbalnu, za te svoje ili njihove fantazije a ne može ih realizirati, jer kad krene, vidi se da je nemoguće, ili preskupo, ili iscrpljuje ili jednostavno ne može, jer ne može i onda sam ja tu da ispravljam i popravljam i pokušavam i tješim i razumijem i ispada da sam ja jedina.. a svakako ona grozna koja ide okolo i buši sve te ružičaste balončiće.. nad njenom i njihovom glavom i ispada da sam ja jedina koja se pri tome osjećam krivom, jer ne uspijevam, i osjećam se krivom jer bih se rado ipak maknula ali sam tamo.. i ne odlazim.. pa se pitam.. opet zašto ja ne mogu jednostavno sjediti i biti samo ljubazna prema sebi kao što sam ljubazna prema svima njima koji fantaziraju, ali se ne aktiviraju i ne čine ništa.. već čekaju mene jer me znaju a ne znaju i stavljena sam u situaciju koju u osnovi mrzim, a to je da na gotovo sve kažem - ne ali ipak napravim.. jer se možda ipak može jer moram barem pokušati, jer sam uporna i jer ne mogu odustati.. trčati nečiju trku.. a startni pištolj drže svi.. ali niko ne trči tu trku u kojoj nema cilja, ni pobjedničkog postolja i trčim samo da bih trčala i dok trčim svejedno se pitam.. a zašto ne mogu biti barem toliko ljubazna prema sebi, pa da odlučim jednostavno sjediti ili se maknuti

To lice je moglo da se steže i rasteže, menja i preobražava, od izraza krajnjeg gnušanja i strašne pretnje do dubokog razumevanja i iskrenog saučešća.

U glasu mu, ispod sve grubosti i velikog gnušanja prema svemu, jedva čujno trepti nešto kao suzan grč i žaljenje što je sve to tako.

Često je fra Petar pričao o Karađozu, uvek sa pomešanim osećanjem ogorčenja, gnušanja i neke vrste nehotičnog divljenja, sa čudenjem koje ni samo sebe ne shvata, ali i sa željom i potrebom da što bolje rečima prikaže sliku toga čudovišta, kako bi postala jasna i onome koji sluša i kako bi joj se i on čudio.

Od opravdanog gnušanja zbog mogućeg procesuiranja za ratne zločine o kojem je govorila Ruža Tomašić ili sudac Alphons Orie, preko nezadovoljstva zbog naglog povlačenja države iz pozicije glavnog investitora u IGH-u, teške gospodarske krize, recesije i da ne nabrajamo, sve su to razlozi zbog čega Radić otvoreno kaže NE Europi

Primjerice, nosofob koji ima fobiju od tuberkuloze ne boji se da će sam oboljeti od nje, nego trpi navalu straha i gnušanja kad čuje ili pročita riječ " tuberkuloza " ili, još gore, naiđe na televizijsku emisiju koja govori o predmetu svoje fobije.

Pun gnušanja odvraćam pogled od izletnika, tih crviju iz betona što punih rezervoara i punih naprtnjača krajem tjedna odlaze negdje u zelenilo da se opuštaju, dišu čisti zrak i oslobađaju stresa.

Javio se osjećaj očaja, gnušanja i prezira prema nekim rečenicama.

Misliš Severine? Željac složi »facu gnušanja broj tri«.

ali i to ponovimo opet fizički ili tjelesno na čovjeka homoseksualca to nikada ne činiti jer ne mrzimo ih, odvratni nam jesu do gnušanja jasno je da čovjek ne voli ono njemu odvratno što je ali i ne mrzi, samo mu je odvratno

Koje treba zaobiæi, ako ni zbog èega drugog, a ono zbog notorne razlike izmeðu onih koji prave novine i onih koji proizvode politièke stavove, izmeðu novinara i misionara, odnosno onih koji od pisanja žive i onih koji pišu da bi priskrbili ugled. (Lomaèa, 96.) To æe objasniti i preciznije: njihove prigovore, ujede ili gnušanja, nepovratno povezuje (samo) jedna stvar naša stvar

- Ahhhhhhhh - kažem sa grimasom gnušanja: pijana muškarčina.