Tavernierov prikaz zlatnog doba bebopa i Pariza ranih 60 - ih i bez Leejeve preporuke uživa velik ugled među jazzerima jer uz Gordona u filmu nastupa i svojevrsna jazzerska reprezentacija u sastavu s Ronom Carterom, Herbiejem Hancockom, Wayneom Shorterom i ostalima.

Svirao je i snimao u duu sa sebi ravnim jazzistima, primjerice s Herbiem Hancockom, s klasičarima poput Nicolasa Economoua i Friedricha Gulde, ali i s mladim pijanistima kojima je želio pomoći uvidjevši njihovu nadarenost: Gonzalom Rubalcabom i Hiromi Uehara.

Zjača na disku svira gitaru, električnu gitaru i gitaristički sintetizator, a nije naodmet spomenuti da je Reggie Workman svirao s Johnom Coltraneom, Wayneom Shorterom, Artom Blakeyem, Freddiejem Ilubbardom i drugim veličinama, dok se Al Foster može pohvaliti suradnjama, primjerice, s Milesom Davisom, Joeom Hendersonom, Herbiejem Hancockom i drugim predstavnicima modernoga jazza.

Moram povući paralelu s Hancockom koji je također ustvrdio da je morala postojati neka civilizacija koji ja bila toliko razvijena te je napravila mnoge monumentalne spomenike diljem kugle Zemaljske, poput recimo piramida.. Tada ne bi bilo čudno da su izradili mnoge ovakve geografske mape.

Prvi pick za redateljski stolac ovog spektakla bio je Ron Howard (Genijalni Um) no njegova krvava realistična vizija rečenog događaja duboko je uznemirila duhove u Tochstounu (podružnici inače poprilično konzervativnog Disneya) pa je Ron po hitnom postupku zamijenjen još neafrimiranim John Lee Hancockom koji je osnovnu ideju uspio zagladiti dovoljno da dobije priželjkivani PG-13 predikat premda svi upleteni u njegov nastanak i dalje tvrde kako je riječ o iznimno nasilnom filmu.

Compared To What recimo, funk blues sa Carlom Hancockom Ruxom pred mikrofonom, za vožnju prema moru bi možda bila kao stvorena, ili to možda ne bi bilo veselo ljeto.

Oduvijek je bio vizionarski korak ispred svog vremena - s Davisom, Chickom Coreaom i Herbiejem Hancockom jedan je od rodonačelnika jazz fusiona te jedan od prvih glazbenika koji je uveo električni klavir i sintesajzer u jazz učinivši ih ekspresivnim glazbalima, a ne samo elektroničkim proizvođačima zvuka i uključivši Wurlizer i Fender-Rhodes električne klavire u jazz mainstream.

Speech, Motsho Eshe, One Love i Tasha Larae su vokali, a prate ih odličan Za na basu (uz Arrested svirao je na CD-ima, ali i na nastupima s poznatim zvijezdama, među ostalima Herbiem Hancockom, INXS, Simple Minds, Chaka Khan, The Black Eyed Peas, The Roots...), Rasa Don za bubnjevima i JJ Boogie na gitari, a na regionalnim koncertima izvest će presjek hitova iz svoje bogate karijere.

Među ostalima, svirao je s Artom Blakeyem, Sonnyjem Rollinsom, Herbiem Hancockom, Wyntonom i Branfordom Marsalisom, Chickom Coreom, Leeom Konitzom i Countom Basiem.

Pored mnogobrojnih nastupa s Herbiem Hancockom, Henderson je nastupao s uglednicima kao što su Art Blakey i Dexter Gordon, Roy Haynes, Joe Henderson, Elvin Jones, Benny Golson, Max Roach i McCoy Tyner.

Nakratko je surađivao s Milesom Davisom i Bobby Hutcherson/Harold Land kvintetom, a u osamdesetima uspostavlja intenzivnu suradnju sa Herbiejem Hancockom te je standardni član supergrupa Timeless All Stars i Sphere.

Isto tako uspješne su Hubbardove suradnje bile s Herbiejem Hancockom i korusi u izvedbama skladbi Watermelon Man i Takin Off kao uostalom i diskografski uspjesi iz šezdesetih godina Open Sesame i Hub Tunes.

Na svom prvijencu ostvaruje suradnju s poznatim producentom Bobom Beldenom koji je u svojoj karijeri surađivao s velikim glazbenim imenima, među ostalima i s Herbiem Hancockom, Cassandrom Wilson, Stingom i Chick Coreaom.

Surađivao je neko vrijeme i sa Grahamom Hancockom i Robertom Bauvalom u nekim istraživanjima.

Mnogi od vas poznaju klasik " I ' m So Lonesome I Could Cry ", jednu od najslavnijih pjesama Hanka Williamsa, no koja se nije probila kao veliki hit za njegova života, već je tek poslije njegove smrti postala simbol njegovog života natopljenog alkoholom i usamljenošću, a sada u verziji Teksašana Jimmieja Dale Gilmorea, koji se, uz solo karijeru, od 1972. povremeno pojavljuje i na sceni s Joe Elyjem i Butchom Hancockom, pod zajedničkim nazivom " The Flatlanders ".

Na zagrebačkom je nastupu dirigentsku palicu preuzeo John Axelrod (r. 1966), harvardski diplomac čija je traženost podjednaka na svim kontinentima, a uz brojne je koncertne i operne projekte prihvatio i suradnju s dvojicom različitih umjetnika, Lang Langom i Herbie Hancockom.

Surađivao je Herbie Hancockom, John Coltraneom, Cannonball Adderleyjem, Chick Coreaom, Keith Jarrettom i mnogim drugima.

Corea je na albumu Play s McFerrinom uspješno spojio akustični klavir i glas, s Belom Fleckom sjajno uglazbio španjolski melos za klavir i banjo, a s Herbiejem Hancockom i, nedavno, s popularnom mladom japanskom klaviristicom Hiromi Ueharom, sučelio je dva klavira i snimio perfektne, mnogima nedostižne simultane improvizacijske reakcije.

Albumom " Seven Steps To Heaven " iz 1963. Miles je promovirao novu ritam sekciju s mladim nadarenim glazbenicima koji će poslije postati zvijezdama jazza: klaviristom Herbiem Hancockom, kontrabasistom Ronom Carterom i bubnjarem Tonyjem Williamsom, ali nitko nije zadovoljavao kriterije koje je na mjestu saksofonista postavio Coltrane.