Platon je prvi u povijesti filozofije sustavno obradio idealističko shvaćanje svijeta.

U Klaićevu Rječniku stranih riječi, izdanje NZMH iz 1978., agnosticizam se definira kao ' ' idealističko filozofsko učenje koje odriče mogućnost spoznaje objektivnog svijeta (Hume, Berkeley, Kant, Comte, Spencer); u stvari nema ničega što se ne bi dalo spoznati; postoje samo stvari i pojave prirode koje na dotičnom historijskom stupnju razvitka nauke još nisu spoznate; historijska praksa, naučno predviđanje i podčinjavanje prirodnih sila čovjeku opovrgavaju agnosticizam ' '.

šta popper kaže u vezi demokratskog kraktera znanosti. i za kraj: Zašto se Kunovo epistemološko stanovište ne može tumačiti kao idealističko?

Začetnici slavistike (Čeh Dobrovsky, Slovaci Kollar i Šafařik, Slovenci Kopitar i Miklošič) bijahu vođeni različitima motivima, od idealističko panslavenskih preko geopolitičkih u službi habsburške monarhije do filoloških na razini onodobnih spoznaja.

Njegovo je shvaćanje strogo idealističko unatoč stanovitim mjerama opreza.

Idealističko naziranje svijeta koje se u njegovu slikarstvu s godinama sve jasnije formuliralo vodilo ga je prema iznimnim očitovanjima impresije prirode i ljudi i na tom je prosedeu Istine i Ljepote dosegnuo rijetko usporedivu magiju trenutka i svježinu doživljenog.

Koje gledište da zastupamo ⠀ racionalističko ili idealističko?

To je pak idealističko zavođenje, koje pobija svako umjetničko iskustvo, a napose suvremena umjetnost koja izričito odbija da od umjetničkog stvaranja našeg vremena očekuje smislenu orijentaciju koja bi se mogla obuhvatiti u obliku pojma.

Obavila građansko-hedonističku dužnost prema samoj sebi - gutila se danima u slano-masno-slatkim kombinacijama, obložila mekim termo-teško topivim naslagama sve svoje potencijale mišiće, pa ih onda idealističko-optimističkim nastojanjima pokušala potrošiti na snijegu.

Pretpostavljam da će u današnje vrijeme ovo mnogima zvučati idealističko i naivno, no ipak vjerujem da ne treba odustati od idealizma, ljubavi i nade.

Ovo je često idealističko razmišljanje (ne " idealističko " u filozofskom smislu... već u smislu zašto lav i antolopa ne bi mogli biti prijatelji)

Nije trebalo dugo čekati, da se naivno idealističko očekivanje, koje nije bilo bazirano na niti jednom znanstvenom argumentu izjalovi.

Poticaj za to je opće raširena percepcija umjetničke djelatnosti kao idealističko-hobističke odnosno kao djelovanja koje nije dovoljno društveno ' korisno ' da u ekonomsko-kompenzacijskom smislu bude tretirano kao i druga zanimanja (između ostalog i zanimanja usko povezana s proizvodnjom umjetnosti; od kustosa i voditelja galerija, preko stručnih suradnika do tehničara, čuvara izložbi itd.).

Središtene su najčešće oko sukoba neurotičnoga hrvatskoga intelektualca, idealističko-prevratničke ideologije, i malograđanske buržoaske okoline (tako se može reći da u minijaturi predstavljaju neke od opsesivnih tema kasnijih romana).

Govoreći s Bismarckom: ' ' učtivost do vješala ' '; mogu u potpunosti s jedne strane, realno-ciničke, priznavati ' ' ljudske slabosti ' ' ali s druge, idealističko-moralističke, odlučni su održavati ' ' držanje ' '.

Nadalje, mišljenje adolescenata postaje idealističko: razmišljaju o idealnom svijetu i kako bi se oni uklopili u takav svijet.

Mislim da je dekonstrukcionističko postavljanje idealističko/materijalističke alternative još više destabilizirajuće i istančanije nego žižekovski paralaktički pogled koji predlaže Jodi.

Previše apstraktno, teško ostvarivo, idealističko i stoga nezanimljivo za veći dio javnosti.

... gledao sam taj neki film prošlu noć... da, baš noć, obzirom da sam dočekao skoro 3 h ujutro gledajući ga, baš me ono, držalo... naravno, kao i obično, bilo je apsolutno nebitno kaj se moram ustati za par sati... možda bi stvarno trebao razmisliti malo o tim svojim glupostima sa spavanjem: -)... ali film je bio ozbiljan i dirljiv i lijep... i čudno da sam ga gledao obzirom na te karakteristike, ali ne znam, nisam htio odustati... priča govori o ocu djevojčice koji je retardiran, mentalno na razini djeteta od 7 godina, koliko je zapravo i stara ta njegova kćer... socijalna služba mu je želi oduzeti jer smatra da on nije sposoban adekvatno se brinuti za to dijete i tu počinje pravna bitka u kojoj on jadan praktički nema šanse, ali on to dijete toliko voli i toliko se trudi oko nje, a i ta djevojčica njega obožava i ne želi nikog drugoga... i nevjerojatna je priča koliko je čovjek spreman ići daleko, i iznad svojih mogućnosti, udarati glavom o zid vlastitih ograničenja, a ne odustajati, zbog nekoga koga voli... i zapitam se bi li ja sa tom svojom navodnom pameću i obrazovanosti bio sposoban tako se boriti za nekoga... i postoji li išta ili itko takav za kog bi se mogao boriti i u bitkama u kojima ne bih imao realnu šansu: -))... i iako je stvarno diskutabilno može li se on brinuti za nju, može li joj pružiti sve što treba, nekako, cijelo vrijeme se proteže ta misao da je ljubav jedino što je potrebno... kao što kaže stara pjesma " All you need is love "... i skroz me to nekako zaokupilo u mislima... i što više razmišljam o tome, nekako dolazim do zaključka da ništa drugo baš i nije osobito važno... ako imaš tu neku ljubav prema nekome i spreman si se boriti za tu ljubav do kraja svijeta, onda je to nešto posebno i nevjerojatno... i možda je to idealističko razmišljanje i glupavo teoretiziranje, jer u životu je toliko faktora koji ga kompliciraju, ali kad malo promislim, pa da li me je zapravo išta dugoročno učinilo sretnim?... ma materijalne stvari definitivno ne, koliko god ostvarivao te neke davno zacrtane želje... ok je to, ali na kraju ipak ispadne da je to malo isprazno... jedino što mi donosi sreću i zadovoljstvo su dragi ljudi oko mene, roditelji, prijatelji... iako priznam, svatko od navedenih me ponekad grozno zna živcirati, ali sve je to nekako normalno: -)...... i vjerujem da ima posebnih ljudi i život me zadnjih dana podsjeća na to... i baš me iznenadilo kako još uvijek ima tako neka predraga osoba i kako može odjednom ući u moj život na neke tako čudne i nevjerojatne načine... i baš mi je to nekako posebno drago... život nekad pruži baš lijepa iznenađenja: -))... ah, jednostavno, prezakon...

Idealističko poimanje ljubavi tada nam je neporeciv argument jer kaže " i u dobru i u zlu ", " ljubav je bezuvjetna ", treba samo davati bez obzira na zadovoljenje vlastitih potreba....

Neoplatonizam je jedan od primjera sintetiziranja platonovske i aristotelovske filozofske baštine i pun je idealističko-mističkih teza o emanaciji božanstva, o svjetskoj duši i materiji kao negativnom principu svijeta.

To je jedno idealističko gledanje na čovjeka i njegov um koji je božanskog porijekla.

Bit Platonova učenja čini njegovo idealističko i dualističko tumačenje svijeta.

Srce je idealističko, razum realističan; srce bi htjelo sve, a razum se usmjeruje na ono što je moguće.

Idealističko rješenje krize u Europi bilo bi imenovanje Njemačke financijskom mecenom kontinenta.

No čini mi se da je ona ipak - idealističko zavođenje.

Problem leži upravo u čitanju ovoga ' idealno/idealističko ', budući da riječ ' idealisk ' na švedskom ima više značenja.

Drugo, agnosticizam je, kao što smo vidjeli iz Klaićeva rječnika, anakrono, idealističko učenje koje su još davno Marx i Engels opovrgli te ga je neprimjereno vezivati uz Ime Ive Josipovića, predsjednika učena i nadasve napredna.

Uporni, dobro organizirani, kreativni, ne i uplašeni koncentracijom policije oko njih koja se zadnji put vidjela u sličnom rasporedu u središtu Zagreba kod protesta vezano za Stojedinicu, ali i davne l97l., znakovi su da nadolaze novi prosvjednici koji znaju, mogu i hoće mijenjati grad i svijet, idealističko-romantičarski raspoloženi.

Matuliću, agnosticizam nije kukavičluk, nego komoditet koji prerasta u mentalitet koji se oblikovao kroz filozofijsko idealističko učenje.