I ti već izgaraš u istoj vatri: bez blagoslovljena cvijeta, štita od maslina, u ovom smrtnom času što te tuče gromom, obasjavajući tek tračak, crtu kojom odlaziš, ' pomiren za sudbu, pod gradom: znajući kako plamsa maslina s Cvjetnice, zaštita od groma.

I sad, jasno, da ne bi ovdje Rujana ispala neiskusna, a zapravo je cijeli život posvetila Ljubavi i Žarenju, ta divna osoba, - ona tam negdje odgovara da treba možda probati perike... ne perike nego kad jeste na tom mjestu gdje ste se napalili, onda ga iskoristi, to mjesto, ako se može, negdje u zavjetrini, u haustoru, na klupi, u dvorištu dječjeg vrtića ili pred školom (pred kojom su sad i lampe pogasili noću, jupiiiii), u wc-u kina ili diskoteke, doma na tavanu ili kako god... pa ćeš svršiti... i ne moraš vrištati, progutaj tu čarobnu strast u sebi, odgrizni mu malo ramena, pregrizi kaput, nije frka, ionak te voli i poštuje... i moli ga da ti to stalna ponavlja, i GLEDAJ GA U OČI DOK IZGARAŠ I POSTAJEŠ ZANOSNO KATALEPTIČNA, TAKO ĆETE IMATI JEDINSTVO I KUŽENJE ORGAZMA JOŠ BOLJE.... dosta sad... već mi se mota po glavi jedna iz školskog dvorišta, ali ne znam kaj sad nosi te tijesne traperice, bezveze... mislim - ionak je poštujem više od " samo oralnog "... pa makar imala i futicu svezanu, tak kaj se bu vidlo lepo lice dok posao radi i... auuuuuuuuuuuuuu....

Ti ne izgaraš kao svijeća, nego si poput ugaslog drveta koje nudi ugarak.

Ma budaletine... šteta da nemamo lika ala Cantona da uleti malo među njih.I mene su iznervirali igrom, ali šta se sve ovde dopušta to je za nevirovat, borili su se ali nije išlo, idemo dalje jer ima još utakmica, negdi se mora vratit ako se pošteno boriš i izgaraš za pobjedu.

PEJKI100 25. Ožujak 2009. 21:54:52 Vatrica ti brzo izgaraš ko požar... pa suludi vaši komentari... pa zaista jeli treba uvik neke kritike na portalu... ako vuko i mladen nisu zaslužili negdi otić i pokupit znanje jer će sigurno priniti na nas, onda stvarno je postalo ogovarane... sramota pojedinaca šta uvjek neke ljude ogovaraju poklopite se ušima i riješite svoje brige a ne tuđe...

Iako je važno gdje radiš, što radiš i koliko radiš, isto je tako važno i kako radiš, tj. kako pomažeš i kako izgaraš.

To znači, ako izgaraš kao svijeća, da se na tom plamičku netko ogrije.

Ako si navijač i izgaraš za Zadar ili Karlovac, uvijek ćeš se nagledati dobrog nogometa upravo zato što ga želiš vidjeti.

Mislim da malo triatlonskog duha ne bi škodilo našim košarkašima jer mladi sportaši moraju shvatiti da nije isto trenirati zato što ti trener kaže da treniraš ili trenirati zato što izgaraš od želje da budeš bolji.

Već izgaraš i sanjaš, piješ sa svih sovjih studenaca, sjetu budućih pjesama u blaženstvu, o dušo moja.

Zašto sam te zvao da pjevaš, da izgaraš, da sanjaš, pun ića da piješ, pun pića da piješ.

Ponovo na početku, ispred toliko palih stihova pronalazim nešto sasvim poznato, značajnu siluetu u mom životu, davno zaboravljenu i izgubljenu među ostalim leptirima, koje sam toliko čuvala i branila od Tuge i Boli, a sada su svi bačeni pred mene, da ih napokon ostavim i pobjegnem, da ih se više nikad ne sjećam, jer to su moji strahovi, moje nade i moja pripadanja različitim svjetovima, i pronalazim nešto sasvim poznato, melodiju razbijenih staklenih želja i tebe mog vječnog Leptira, kako polagano izgaraš na Suncu, i polako i sigurno nestaješ u meni, nema te, a znam da si još uvijek tu, i onako na brzinu te lomim na dlanu, prah sa tvojih krila sada počiva u bezdanu sreće, tvoje Cvijeće sada više ne diše i tvoje Sunce sada više ne postoji, a još si tu i preslaba sam da te se riješim, još me podsjećaš na nekoć bolne trenutke, sada tako opipljive i moćne, i znam kako te uništiti, kako tvoje postojanje sada uništiti zauvijek.

Sumnjam da će ti biti donirano a izgaraš zabadava

Sveti Vinko Fererski serafine ljubavi, velikim si djelima svoga milostivog srca dokazao da sav izgaraš ljubavlju prema svome Bogu iz koje niče i usavršava se ljubav prema bližnjemu.

@vecka raduje me tvoj žar i predanost da izgaraš u navještanju Evanđelja ali mislim da uvjeriti onog tko ne vjeruje nekad bude uzaludna rabota.

Jer ti izgaraš strahovitu nježnost U mojim generalskim zvijezdama.

Mladi sportaši moraju shvatiti da nije isto trenirati zato što ti trener kaže da treniraš ili trenirati zato što izgaraš od želje da budeš bolji.

Ja stvarno bi te me pojebala, JER SLINIŠ DOK TI RADIM, ANĐELE. životinjsko napaljenje ždere ti grudi i utrobu. grudi, mila, u kojima si mliječno estrogenizirana i proizvodiš mlijeka jebačkog ekscesa više od Dukata - a nigdje ni kapi, osim što se ono dolje močiš i rosiš, ko prolom si oblaka, nekada, ko niska od dukata, koju ne stavljam kao znamenje neko oko vrata nego je žderem požrtvovno, da bi ti procvala, bliska-mi-daleka. uzmi u sebe, uzmi najdraža, uzmi u sebe - tvrd sam zbog tebe. falusno stablo od titanijumskog dioksida pokvarilo ti ruž malinasti na usnama. oslinila si mu stablo, ali se ne topi, takvu lizaljku mila ne srećeš svaki dan. obu-moći-hvati-ljubi-me-mi-ga-da-gi-ti-iz petnih žila-naribam-nabi-oduzmem ga i dodam, bezbroj, bezbroj puta za Tebe. da ga, ga da, mi ga nasukano zasućeš, mozak da bridi malo na načine strasnih uzdizanja i ludorija koitalnih. iz petnih ću ti gi ju žila izudaram, izmaltretiram. zarinem-zabijem-nadajem-nadstavljam-hala-halapljivo te pijem gdje si najtanja i najosjetljivija. to je kazna tvojih poriva, to je silovanje moje srčanosti iz tvoje fine prozirne bluze. tako me goni i kala ta prozirnost predane žene, koja nikada nije bila podatna, ali se omakne na svetkovini ljubavi u predanost izjebavanju. ću ti gi ju izjebem ko blesav, živoderski-animalno kako gospa uredska kazaše rujanki. jebem te u sise, očima korakom te prostirem kao perzijski tepih jer te valjaju strasti nikad dovoljno izmorene, a htjela si, a htjela bi to završno jako teško trošenje Žene. leđima ti prođoh jezikom udava, vidi me, gle, kako prolazim, kako visim nad tvojim čežnjama kao debeli kravosis naturalne zaljubljivosti. pametna i učena, a blesavo jebena, to si željela. osvješteni i učeni tu si animalnost možemo dopustiti, ona je služenje tvom rezervoaru. stvarno si skrhana, ponekad, kad eto tolikog ti treba. najprije te valja divljački potrošiti. moraš dati da ti dođem kao vandalstvo. u takvim se svjetovima kreću predane žene. životinjski te potrošiti da bi uopće shvatila kolika si Žena. krotka dama cmuže, SLINI DOK JOJ RADIM, SLINI KO BEBA, srce joj se otrglo kontroli, eh, opasnija je od razularenog cirkuskog lava. lavlja neutaživost mufa proždrla cijelog dresera, koliko god ga ima - shaq-o-nil, giganto-mutant-ekstravagantis, jak u postupcima kada je do pičke. progesteron je u tebi podviljao od nabadanja uzavrele ti sredine koja te toliko mučila godinama. sočna praznina Žene. ustupak proscu. dar ljudima. život djeci. sram bestidnome. čast moralizatorima. dobro je tako sa progesteronom, on ti daje da lakše dišeš, on ti materničnu krušku sluđenu i nadraženu održava gipkom i opuštenom; predala se sva falusu pa može i zatitrati od razvaljenja, upravo tako relaksirana, dati Ženi da nakratko OSJETI PUNU I APSOLUTNU SEBE, SVOJE POSLANJE NA OVOME SVIJETU. ženskarenje. ono nije stvar muškaraca. najdublje je ženskarenje položeno u ženi. eto, i kruška u tvom tijelu je krotka, dok je udara glava gladnog medvjeda i rado bi da je okupa u moru zapjenjene sperme u kojem Ti osnažujem žensku dušu, miljenice žarkih ljeta i djevojačkih proljeća. uzavri slobodno. popali si ju iz srca, svog, mila, jer ja ti neskromno dajem samo tvrdo muško meso koje te obožava u svakom tvom atomu, u svakoj elektronskoj ovojnici, i vješa se na tvoja pitanja ko balavče ucviljeno na majku koja hoće svojim i samo svojim putem, ali na vrhuncu se nalazimo, svako stremljenje završava sa apexom, sa najvišom točkom - na kojoj dvoje mogu stajati samo zagrljeni, u protivnome se strovaljuju. udaj se za ludost slobode ovaj puta, za strast i čežnju što probija uredske prostore brzinom zvuka - daje ti da plačeš pomahnitala od jebade u cockpitu lovca f-35 sakrita u stratosferi kurca, sluđenog podavanja muškoj napasti. jer znam te, osjećam te, mogu te razumjeti, jer volim te, želiš me, jer trebam te, osjećaš me, imam te, predaješ se, spada haljina sa tebe ko magla što je vjetar ponese - dok ti mi gi ti ju cijepam napola, lamatam grlić, okrećem ga, valjam, probijam se daleko iza horizonata grlićnih događaja, tamo gdje te svijet boli, ljudska koža, gdje si zadojena konfliktima koje ti treba falusom izbiti iz glave, što je poslanje žensko kojeg se Žena ne srami i od kojeg ne bježi, ali suzdržana to obavlja u Dvoje, a podivljala lisica sa bezbrojnim neznancima. lija daruje Muško, a suzdržljiva dama daruje Muškarca. to su dvije vrlo različite stvari. razmisli o tome, mila. baš, da baš ti gi ju rado silujem i posilujem kad se ponudiš za doživljaje visoke, ulazim duuuhhggooo i duboko, pomičem te u ložnici. zaključali se nismo, tako je napetije. pljuješ mi u usta, tako te odmah osjećam proteinski, peptinski, odriješito. ne sjećaš se jesu li svi napustili sobe i hodnike zgrade, tako si britkija zbog momenta iznenađenja, izgaraš preciznije, a ulaženje-izlaženje karine, mesurine željezne sada ti je važnije od slučajnih prolaznika u uredu; dakle se daješ bezrezervno, ne bi li konačno doprla do te Žene u sebi koja je jača od svega što si do sada o sebi znala, pa je svijesno istraživati ne možeš, jer nisi ti svršavanje, tijelo i duša su svršavanje. ti si neko ime i prezime. j. p., na primjer. v. h., na primjer. i. n., se događa. g. k. se propinje srcem luđački, također, da zadivi na sceni zvanoj Dvoje, sebe i mene. prolaznici slučajni? ma nek se nose, nek se jebu, i oni neka si daju oduška, ili neka odjebu... (i ovdje mi pišu siročići teoriju, a nitko o svom jebu još nije ni pisnuo, o Dvoje, a Dvoje u orgazmiji je prevažno za blog ovog imena, ne?). mogli bismo se tako pojebat ko mutavi, strelovito, mila, volim te i... i... ma... strelovito ti gi ju - nasred ulice, u haustoru, na klupi, u vešeraju gdje ćeš vrištanje i mučanje pokriti plahtama... balerina rokoko ždere karu nesnosno. božanska požuda. imaš pravo na nju, jer ona te ističe i pokazuje kao vladaricu, kao zvijezdu.u ulici slučajnih prolaznika ti gi ju mi ga si ga prislanjaš na srce, na usta, na grlo, na grudi... kako diraš njime grudi, tako srce ti se razboljuje od prejakih misli, dok grmiš u sebi sasvim tiha i shrvana očekivanjem. uvaljana u žestinu proživljavanja dok ti gi ju mi gi ti ju bodem bodežom izbadam rujem i srce ti sakatim strašću koju nam je sudba jebačka podarila. hvala, hvala ti, mila. hvala ti. ali nisi ti sudba. ti si strašni komad kojeg jebem mutavo. događamo se tako moćno, o bože, tako jako i predivno, tako si svijesna situacije i bistrooka, prije nego li kreneš prema vrhuncima na kojima postaješ strana i katatona. nemaš ti gi što da rodiš i izrodiš iz sebe, nisi u trudu trudna djetetom ljubavi, ali ipak znam da si humani placento laktogen aktivirala vezuvno, vulkanski u sebi jer želiš dobro omastiti brk lakome mi kite. grizli medo joj je kredo. kredo joj je grizli medo. nabila si se na jaku šapu maštarija, a željezo erektirano radi u tebi kao čudesna mašina. baš, baš si sretna. to je moment, to su minute i sati u kojima se događam samo zbog tebe, uz tebe i u tebi, jer drukčije me nema, tada. lakomo meso koje te kolje iznutra, na stolu, na tepihu, u fotelji, u liftu ishitrenosti i žderanja zubima, čerećenja čarapa i slipova, kidanja skupih bisernih ogrlica i... ona zlatna, debela, koju ponekad namjerno baciš ili ostaviš na podu, nagrađujući obilato vrijednog ti trudbenika, rovca, satira, grizlija. jesi li kada sokolila falus laktogen-placentno, glukozom, kad je ono gorenje u utrobi tako jako da ova skupa sa maternicom sama počinje živjeti, siktati, histerizirati cijelo žensko biće. imaš svako i puno pravo na to raspemećenja, mila. jer voljeno si biće. obožavano. sad ću ćemo će mi će ti doći, sad mila, diraj, diram, zabijam se, puštaš nasilje, sad, sad, mila sad... grizli ti je kredo, medvjed koji te raspolućuje što fizički što u srcu percipiranja... sad, sad mila moja, milaaaa saaddd... šuti, šuhhttiii. šuti, samo šuti - šuti moj pizdače mali, predivni... ah... kuš.. samo te volim, samo si mi sve, samo si potpuna i moje moćno sviđanje... i... i - jebi se, jebi se jako... odabrala si ga... tvoj je... take-over, baby... napravi to... samnom ti gi mi napravi... JER JA SAM SAD ŽELJA I SAMO ŽELJA, BIJELO SAM TI USIJANJE... JA SAM ŽELJA I TVRDA KOST ZABITA PONAVLJANJEM U TVOJE GORDO SRCE POTPUNE IZJEBANOSTI.

Dimenzija u kojoj istražuješ, ideš do krajnjih fizičkih i kreativnih napora i izgaraš za nečim.

Beskrajna ljubav je jedina istina, i ako tvrdo voliš i vjeruješ u istinu i boriš se za nju, normalno je u toj svojoj borbi i izgaraš, kako ti sada, tako i ja počesto. ali oni, koji su se smjerno prepustili lažima, jer osjećaju da im je toplo u tom krdu, jes da smrdil al je toplo, njima ti je sve svejedno, kaj im ko govori, dok god je njihovo dupe na toplom i u kopanji ima napoja. tako da će ti uvijek baciti naku glupu spiku, da u stvari prikriju vlastitu nemoć i osjete sa barem za trenutak snažni

Morti samo to izgaraš il sanjaš, na izvorima utjehe...., a žedan, biće da tute počinje težnja tvoja, u budućim blagorodnim pjesmuljcima.

- Ne znaš kako je to kad osoba za kojom izgaraš voli drugu.

2) šanse su da su u normalnom razgovoru glede nekih životnih situacija iskrsli neki komentari koji su očito iz te kategorije (npr. lupam bezveze - usred neke zafrkancije-obožavam vrijeme s tobom, uvijek mi je zabavno i lice me boli od smijeha, ili osoba napravi nešto, emocionalno se investira u nešto pa možda spontano kažeš-volim kako unosiš cijelu sebe u sve što radiš i cijela izgaraš za ishod, predivna mi je ta strastvenost...) takve stvari iskrsavaju u svakodnevnom normalnom razgovoru i situacijama, pa ako nemaš pamćenje zlatne ribice ne treba ti to netko nabrajat u nizu.

Ti se naprosto cijediš od ljubomore što nisi administrator na Znanosti i što je VelmaX izabrana PRIVREMENO, a nisi ti (i tvoj kompanjon Slafkec koji je isto tako beskrajno častohlepan), a još više izgaraš za željom za " vlasti " (jer ti ovo moderiranje doživljavaš kao VLAST).

Ako nedostaje točka uzemljenja svih velikih energija i izgaraš u sebi danima, imena, krugovi u žitu i iskidane skice snova o mirovanju u sreći nebitni su, kao i tuđi komentari o beskičmenosti.

Žudiš, sav izgaraš u plamenu strasti, a u svemu te sprječava savjest.

Samo potcrtavam neke stvari, jer mnogima nije jasno da je ovo " s jednom živiš, za drugom izgaraš " skoro pa jednadžba.

S druge strane ti, vidim, izgaraš u tom pitanju

U svakom slučaju svjestan si da će te peči gdje god da se okreneš, jer je vatra u tebi i izgaraš polako izunutra, odnos s ocem/majkom br. 2/3/4/5... ti ostaje samo medij za izvlačenja onog što iovako treba izaći van.

Imam standardnu srednju-malu mirovinu, pa ti eto i taj podatak obzirom da vidim da izgaraš da i to saznaš.