Isti govor Crkve je i kad je riječ o jasenovačkim žrtvama.

Kako su na Institutu radili mnogi znanstvenici (autori sjajnih i nezaobilaznih teza - o jasenovačkim žrtvama, o krivnji beogradske politike za travanjski slom 1941., o nužnosti svehrvatske pomirbe,...), sam Bušić osim što je pokupio neke teze (između ostalog i tezu o svehrvatskom jedinstvu) nije imao orginalnih tvrdnji.

Prava je enigma, da se vratimo Džamonji, zašto se u toj modernoj verziji prikazivanja zločina ne uklapa njegov Reljef jasenovačkim žrtvama, nego je on šutke skinut i o tome ga je ravnateljica muzeja telefonski obavijestila u trenutku kad je već bio rastavljen.

Na početku feljtona o fotokrivotvorinama o jasenovačkome logoru potrebno je istaknuti nedavno objavljenu knjigu Nataše Mataušić: »Jasenovac - fotomonografija« (Spomen-područje Jasenovac, Jasenovac, 2008), koja je na vidjelo iznijela potpuno nove činjenice o danas »znanim« i »prepoznatljivim« fotografijama, urezanima u (pod) svijest mnogih ljudi a koje su tijekom više od šest desetljeća služile za manipulaciju jasenovačkim žrtvama.

Ovi komšije svakih 10 godina povećaju broj sudionika traktorijade za 100 tisuća, tako su radili i sa jasenovačkim žrtvama gdje su bili došli do milijun i pol ubijenih srba, svi znamo da se volite hvaliti, lagati i uveličavati brojke i događaja, ali kasno vam Marko na kosovo stiže, ustvari nije mu se ni žurilo:))))

O tome da Nataša Jovičić nakon Gliptoteke na svoju ruku još jednom traži dom za Reljef jasenovačkim žrtvama, autor Dušan Džamonja nije imao pojma.

Jer se o jasenovačkim žrtvama vrte skroz različite brojke što je dokaz manipulacija i mita.

Danas, nakon šest desetljeća, možemo li se više prestati baviti Jasenovcem i okrenuti se istraživanju zločina koji broje daleko više mrtvih, a koji su sve ovo vrijeme bili skriveni i opravdavani baš jasenovačkim žrtvama?

Ali jasenovačkim žrtvama se bave godinama.

U ovom prikazu mi ćemo se uglavnom osvrnuti na dvije tragedije iz toga razdoblja, jer svi povjesničari (pravi, režimski i zlobnici) u svojim istraživanjima o NDH počinju s jasenovačkim žrtvama i završavaju s bleiburškom tragedijom.

Srećko Pulig Napokon je jasno izgovoreno da je za katoličke svećenike u Hrvatskoj, bez da su morali ili ne morali dolaziti na spomen područje Jasenovac, od Drugog svjetskog rata do ovotjedne izjave biskupa Škvorčevića vladala zabrana pružanja duhovne zadovoljštine jasenovačkim žrtvama ustaša

Tuđman je oba puta, i 1972. i 1981., osuđen zbog svojeg suprotstavljanja crnoj legendi o jasenovačkim žrtvama.

Oca domovina Antu Starčevića nazvao je političkim patuljkom i stvoriteljem jedne ideologije na osnovi koje da je Adolf Hitler stvorio svoju rasističku ideologiju, zatim je tvrdio da Republika Hrvatska sustavno proizvodi laži kada govori o jasenovačkim žrtvama itd.

na tom zloglasnom popisu o navodnim jasenovačkim žrtvama,, čak sam sjećam se bila pronašla jednog svog susjeda,, koji je na tom popisu,, a svećenik mi je rekao da je on bio veliki ustaša i da su ga partizani ubili, mislim kad je bilo povlačenje hrvatske vojske prema st,,, eto to je samo jedan mali primjer.. samo šta jasenovački mit živi i dalje,,

Na emotivan način izrazio je pijetet prema jasenovačkim žrtvama, suzdržao se od političkoga komentiranja sporova oko njihovoga broja, preskočio je nekad omiljeno političko izjednačavanje žrtava fašizma i komunizma, i nedvosmisleno osudio ustaštvo kao nakaradni anticivilizacijski pokret.

Kao jedan od primjera za to može poslužiti činjenica da se i ove godine na komemoraciji jasenovačkim žrtvama u Donjoj Gradini, dakle na desnoj obali Save, odnosno u Republici Srpskoj, od strane političkog vodstva tog entiteta i u nazočnosti predsjednika Republike Srbije, koji se smatra predstavnikom najmodernije i najeuropskije opcije u današnjoj srpskoj politici, moglo čuti da je u Jasenovcu pobijeno sedam stotina tisuća ljudi.

U Brezovoj Glavi Dragan Mandić ubio oficira II. kordunaške brigade Branka Čiču. 10.05. U manastiru Moštanici (Bosanska Dubica), patrijarh Pavle održao pomen jasenovačkim žrtvama i žrtvama Zapadne Slavonje.

- vladu Republike Hrvatske: da konačno u skladu s Rezolucijom Vijeća Europe utemelji Povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka (crkvenih i svjetovnih povjesničara, arheologa, dokumentarista, arhivara, udruga itd.) koje će istražiti i osuditi komunističke zločine u zemlji i inozemstvu, do kraja istražiti istinu skrivanu u Jasenovcu o stradanjima Hrvata i godinama nakon 08. svibnja 1945. u njemu, te u ime Republike Hrvatske zatražiti žurnu izmjenu teksta na spomeniku jasenovačkim žrtvama u Tel Avivu (muzej Yad Yashem), gdje i danas stoji lažni, netočan i izmišljeni broj jasenovačkih žrtava, navodno palih pod ustaškim režimom (700.000); čak i najnovija djela židovskih pisaca poput oca i sina Goldstein potvrđuju netočnost ovoga podatka, koji u svijet i svim posjetiteljima tog muzeja odašilje lažnu, neistinitu i iskrivljenu sliku o događanjima u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata; da su doista dobronamjerni, i iskreni, i doista povjesničari kako se vole nazivati, i da doista Hrvatsku osjećaju svojom domovinom u kojoj žive, rade i dišu, otac i sin Goldstein bi i sami ovo zahtijevali od svojih izraelskih prijatelja;

O Jasenovačkim žrtvama od 700.000 ili čak 1,7 milijuna nama smisla ni govoriti.

Adoracija s kojom crkveni vrh govori o predsjedniku Tuđmanu nimalo se ne podudara, primjerice, s pijetetom prema jasenovačkim žrtvama, koje su desetljećima bile u crkvenoj čekaonici i čekale da im se netko s Kaptola smiluje.

U ovom slučaju se može povući paralela sa jasenovačkim žrtvama budući da su srpski historičari utvrdili da je broj jasenovačkih žrtava 700.000, a neutralni povjesničari su pak utvrdili da je brojka oko 30.000, što govori o tome koliko pristrani povjesničari (cionisti) žele uveličati svoje žrtve.

Nije u pitanju nikakvo suočavanje s prošlošću jer se Hrvatski narod već suočio i obilježava spomen dan jasenovačkim žrtvama.

Upozorenje predsjednika Ive Josipovića, izrečeno na komemoraciji jasenovačkim žrtvama, po kojem u udžbenicima povijesti nije napisana puna istina o Drugom svjetskom ratu, ponovno je otvorilo pitanje sadržaja onoga što djeca uče, ali i način interpretacije povijesnoga gradiva.

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, nadbiskup Marin Srakić i biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, požeški biskup Antun Škvorčević, pomoćni biskup đakovačko-osječki Đuro Hranić i biskup srijemski Đuro Gašparović danas su na Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika posjetili Spomen-područje Jasenovac, kako bi odali počast jasenovačkim žrtvama.

Podsjetimo se, gospodin koji je na komemoraciji jasenovačkim žrtvama 20.4.2008. izrekao svoj sramotni govor temeljen na krivotvorenim povijesnim podatcima isti je onaj drug koji je ispred Vojnog suda JNA u Zagrebu sudjelovao 1991. u političkom montiranom sudskom procesu protiv skupine hrvatskih rodoljuba, i koji je svojim tadašnjim angažmanom za jugoslavensko vojno tužilaštvo neizravno podupirao velikosrpsku pobunu u Hrvatskoj. 17 godina nakon toga Ivan Fumić izjavljuje slijedeću nečuvenu laž:

JAREB: Ja bih pojam »licitacije« jasenovačkim žrtvama proširio na licitaciju srpskim žrtvama Drugoga svjetskog rata, jer je zapravo o tome riječ.

Govoreći na pomenu jasenovačkim žrtvama u Banjaluci 22.04.2004. kaže:

Da li iko sumnja u utisak koji bi papino poklonjenje jasenovačkim žrtvama ostavio među Srbima, u prijem od strane srpske javnosti jasnog vatikanskog određivanja prema ulozi Rimokatoličke crkve u NDH?

Adoracija s kojom crkveni vrh govori o predsjedniku Tuđmanu nimalo se ne podudara, primjerice, s pijetetom prema jasenovačkim žrtvama, koje su desetljećima bile u crkvenoj čekaonici i čekale da im se netko s Kaptola smiluje.

Anto Đapić odlučio se pokloniti jasenovačkim žrtvama, ali taj salto-mortale ne predmnijeva njegov otklon od Pavelića, kao jednog od HSP-ovih predsjednika (kaj god).