Matica hrvatska Društvo književnika Hrvatske PEN-klub, Hrvatski centar Hrvatsko filološko društvo Odjel za filologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Odjel za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Institut za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Institut za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zadru Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Katedra za povijest hrvatskog jezika i dijalektologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Katedra za jugoslavenske književnosti Filozofskoga fakulteta u Zadru Katedra za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Katedra za noviju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Institut za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Za grebu Institut za nauku o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Staroslavenski institut u Zagrebu Društvo književnih prevodilaca Hrvatske

Krleža obnavlja rad Jugoslavenske akademije i postaje njezin potpredsjednik.

Postaje počasni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, u prosincu 1896. u Zagrebu.

Za prvu zbirku pjesama Lirika, objavljenu 1931. godine, dobiva nagradu Jugoslavenske akademije.

Leksik prezimena SR Hrvatske djelo je Instituta za hrvatski jezik i filologiju tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU, danas HAZU).

Godine 1951. tiskana je Kresnikova disertacija Starotalijansko umijeće građenja gudačkih instrumenata u izdanju tadašnje Jugoslavenske akademije, s iscrpnim esejom akademika dr. Aleksandra Ugremovića, na talijanskom izvorniku i u hrvatskom prijevodu. (Đ.D.)

Zanimljivo je da se spominjanje potrebe za osnivanjem galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu prvi put javlja u okviru tadašnjeg Instituta za likovne umjetnosti pod upravljanjem Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, koja je upravljala i zagrebačkom Modernom galerijom.

[ 4 ] 1840. - 1905., povjesničar, prebendar zagrebačke prvostolne crkve, arhivar Kaptola, od 1882 - 1896. g. arhivar i knjižničar Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Izložba radova restauratorskog zavoda Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti postavljena je u povodu proslave stogodišnjice JAZU, a obuhvatila je odabrane eksponate iz ukupnog plana rada restauratorskog zavoda realiziranog u 1965. godini.

Raukar je kao važne u tom kontekstu naveo radove Vesne Jakić-Cestarić Etnički odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena (objavljen u Radovima instituta JAZU u Zadru 1972. godine) i posebno Luje Margetića Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata (u Zborniku Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1977. godine).

Prvi pjesmu naslova " I ja ljubim " objavio je u časopisu " Pobratim " kao đak još 1916. godine a prvu knjigu pjesama objavio je 1931. u vlastitoj nakladi i za to dobio nagradu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za najbolju zbirku pjesama.

Ivan Kukuljević Sakcinski priopći u povijesti »Susjedgrada« i »Medvedgrada« (Arhiv), od još veće cijene je pako obilna ona građa koju izda na svijet preč. g. dr Franjo Rački u spisima Jugoslavenske akademije, jer se tu piscu nanuđa obilje potankosti, karakterističkih za život onoga doba, jer se po Račkovim spisima može ocijeniti smjer i razmah cijele bune.

Još više zadivljuje činjenica da je postala prva žena član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Godine 1989, kada je posvuda bilo bitno nacionalizirati javne prostore i institucionalnu infrastrukturu, iskoristio sam priliku koja mi se ukazala s utemeljenjem Odbora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za koordinaciju proučavanja povijesti i kulture srpskog naroda u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj i predložio dugoročni program istraživanja i stručnih rasprava " Desničini susreti ", dakle, ambiciozan program posvećen uspomeni na čovjeka i pisca Vladana Desnicu.

U potpu-no - - sti se osamostaljuje 21.12. 1962. Na-rod-ni odbor grada Zagreba donio je Za-klju č ak o preuzimanju prava i obveza osniva č a Povijesnog muzeja Hrvatske od Jugoslavenske akademije znanosti i umjet-nosti.

God. 1950. reče mi u četiri oka jedan od akademika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu da je ova imala za 60 milijuna dinara manji budžet od Srpske akademije nauka, u vrijeme kad su osrednje plaće iznosile oko 15 tisuća dinara.

Raukar je istaknuo važnu ulogu Račkog, a napose njegovih djela Odlomci iz državnoga prava hrvatskoga za narodne dynastie (1861) i Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća (izlazilo u nastavcima u Radu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti između 1884. i 1893. godine, u cjelini izdano tek 2009.) te Documenta historiae Croaticae periodum antiaquam illustrantia (1877.), zbirke izvora za hrvatsku ranosrednjovjekovnu povijest koja je naredno stoljeće bila nezamjenjiv priručnik, a povjesničari je upotrebljavaju i danas.

Cvito Fisković, Barokni urbanistički zahvat sred Dubrovnika, Anali Zavoda za povijesne znanosti istraživačkog centra Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, sv. XIX-XX, Dubrovnik, 1982, 91 - 120.

Prvi svezak pod naslovom Klinička patologija probave i mijene tvari domaćih životinja obradjuje kliničku patologiju predželudaca preživača, a objavljena je 1975. u nakladi Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Zapaženu raspravu o tome objavio je i Vjekoslav Meštrović Prve pojave turističke aktivnosti u Vrani, radovi instituta odnašnje Jugoslavenske akademije u Zadru.

Uz svoju osnovnu djelatnost obavljao je i slijedeće važnije dužnosti: osnivač i direktor Ekonomskog instituta Zagreb (u početku Ekonomski institut Hrvatske), od 1952. do 1957. godine, državni savjetnik u Saveznom zavodu za planiranje od 1957. do 1960. godine, direktor Republičkog zavoda za planiranje Hrvatske od 1960. do 1962. godine, direktor u Saveznom zavodu za planiranje od 1962. do 1964. godine, rektor Zagrebačkog sveučilišta od 1966. do 1968 godine, te prorektor od 1968. do 1970. godine, zastupnik u Prosvjetno kulturnom vijeću Sabora SR Hrvatske od 1966. do 1968. godine, te zastupnik u Privrednom vijeću Savezne skupštine od 1968. do 1971. godine, član Komiteta za planiranje razvoja Ujedinjenih naroda od 1966. do 1971. godine, od 1966. do 1976. glavni i odgovorni je urednik časopisa " Ekonomist ", godine 1966. izabran je za izvanrednog, a 1975. g. za redovitog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, te 1978. g. za predsjednika JAZU, koju dužnost obavlja do kraja 1991. godine, kada je kraće vrijeme bio i predsjednik Hrvatske akademije znanosti (nakon promjene imena), od 1982. do 1991. godine bio je glavni urednik Enciklopedije Jugoslavije.

Godine 1948. zbirka je ugovorom između Nadbiskupije zagrebačke kao vlasnika i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti detinirana u JAZU, od 1951. U njezinu novo osnovanom Kabinetu grafike.

Liberal u teorijskom smislu, antiklerikalac, mason, prvi poslijeratni tajnik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te osnivač većine njenih instituta, polihistor fluentan na deset jezika, ostao je zauvijek vezan za istarski zavičaj i selo, što izbija iz njegove čakavske lirike, koju je objavljivao pod pjesničkim pseudonimom Mate Balota.

Teško je shvatiti sve one u Akademiji (koju je on utemeljio) te na sveučilištima (zagrebačkom koje je on osnovao i osječkom koje nosi njegovo ime) koji se svakom prigodom i obljetnicom diče Strossmayerovom veilčinom i utjecajem, a da njegovu životun misiju i filozofiju nisu nikada temeljno proučili niti se dovoljno potrudili da prirede potpuno izdanje njegove bogate i višestruko značajne literarne ostavštine, Još za Strossmayerova života je Stjepan Pejaković pisao Josipu Torbaru, tadašnjem predsjedniku Akademije, kako je prijeko potrebno izdati " vjekopis veleumnoga i neumrloga osnivatelja Jugoslavenske akademije velikana Josipa Jurja Strossmayera ".

Objavio je znanstvene i stručne radove s područja međunarodnoga prava i međunarodnih odnosa, među kojima i prvi cjeloviti sustav na hrvatskome jeziku Međunarodno pravo mora 1985. u izdanju tada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, kao i u nas prvi Enciklopedijski rječnik međunarodnog prava mora u nakladi Književnoga kruga 1989. s terminima na hrvatskom, engleskom, francuskom, ruskom, španjolskom i talijanskom jeziku.

Predsjedništvo JAZU postavilo ga je, na njegovu molbu, u zvanje znanstvenog savjetnika na položaju direktora Instituta za književnost JAZU (do 31. prosinca 1966, kad je umirovljen; otada je ponovno bio honorarni direktor Instituta do 31. 12. 1973). 29. listopada: objavljen mu je izbor pjesama Srebrne svirale, Školska knjiga, Zagreb, 1960. Ukupna naklada u 17 izdanja oko 250.000 primjeraka. 1961. 27. studenoga: odlikovan Ordenom rada sa zlatnim vijencem. 1962. Travanj: postao član Hrvatskoga centra PEN-a. 1963. 30. prosinca: objavljena mu je knjiga izabranih pjesama Prsten u izdanju Matice hrvatske. 1964. 16. veljače: za knjigu izabranih pjesama Prsten (1963) primio Zmajevu nagradu Matice srpske u Novom Sadu. 28. veljače: izabran za predsjednika Društva književnika Hrvatske (do 19. ožujka 1965). 8. svibnja: Skupština grada Zagreba podijelila mu je Nagradu grada Zagreba »za cikluse pjesama iz zbirke Prsten«. 1965. 23. lipnja: izabran, na godišnjoj skupštini, za redovnoga člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. 19. lipnja: dobio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. 1974. 25. ožujka: u Akademiji proslavljen izlazak posljednjega, dvadesetog sveska Matoševih Sabranih djela, JAZU, Liber, Mladost, Zagreb, 1973. 1986. U Nakladi Naprijed objavljena su mu djela u pet svezaka. 1987. 2. lipnja: primio Nagradu Tin Ujević. 8. lipnja: primio Orden Republike sa zlatnim vijencem. 1995. U Matici hrvatskoj objavljena Djela u pet svezaka. 2000. U Matici hrvatskoj objavljeno drugo izdanje Djela u pet svezaka. 2004. U Školskoj knjizi objavljeno 20. izdanje Srebrnih svirala. 2007. 27. lipnja umro u Zagrebu i sahranjen 2. srpnja na Mirogoju.

Bio je i član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Dok je bio interniran u Budimpešti, Milutin Milanković je posvetio svoje vrijeme radu na ovom polju, i do kraja rata je završio monografiju o ovom problemu, koja je objavljena 1920., u izdanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Parizu, pod naslovom Théorie mathématique des phénomènes thermiques produits par la radiation solaire (Matematička teorija termičkih fenomena uzrokovanih sunčevim zračenjima).

U 49 - oj knjizi Djela jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti koja nosi naslov Otok Susak (čiji je urednik akademik Mijo Mirković) napisao je poglavlje o loznim sortama i njihovoj obradi.

Grga Novak, predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu - 30.09.1969. na svečanoj sjednici Skupštine općine Splita.