U izjavi se tako podsjeća: »Hrvatski sabor se bio oglasio, nažalost tek 17 godina nakon prvih višestranačkih izbora, Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990. godine, ali stvarnost pokazuje da je ta izjava bila samo verbalna potpora rezolucijama Vijeća Europe.

EU je osudila komunizam kao totalitarni režim i komunističke zločine prvo, s Rezolucijom Parlamentarne skupštine (PS) Vijeća Europe br. 1096 " O mjerama za demontiranje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih režima ", od 27. lipnja 1996; zatim, drugo Rezolucijom PS VE, pod brojem 1481, a pod naslovom: " Neophodnost međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima " od 25. siječnja 2006.; na što je reagirao i Hrvatski sabor s Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, od 30. lipnja 2006. koja je donesena neprimjetno i praktično bez ikakvih pravno-kaznenih učinaka; te na kraju treća europska osuda komunizma: Rezolucija EU, odnosno njezinog, Europskog parlamenta od 2. travnja 2009. Ova potonja rezolucija traži: - da se održava spomen, ali i da se osude autori zločina, da bi se na istini stvorilo osnovu za pomirenje, jer bez toga Europa neće postići svoje jedinstvo; - da se žrtvama komunizma oda počast kao junacima borbe za slobodu;

Kako smo bili djeca komunističkog poretka znali smo da magija ne zadire u crvene i da samo oni koji ne slijede tekovine revolucije budu prokleti, zaklani, skuhani i pojedeni.

Frane Bettinija, koji je dne 10. 4. 1947., na sami dan osnutka NDH, na navedenom mjestu izvjesio hrvatsku zastavu, i koji je (prema tadašnjoj komunističkoj optužnici) u mjesecu prosincu 1946. ispisao neprijateljske parole i lijepio ih po gradu, među kojim parolama je bila i ona " Doli TITO ", zbog čega je (zbog neprijateljske propagande s ciljem nasilnog obaranja ondašnjeg komunističkog poretka) osuđen na jedinstvenu zatvorsku kaznu u trajanju od 10 godina lišenja slobode s prisilnim radom, dok su njegovi suborci: Ruža Smilja Anić, Ivica Bavčević, Jelka Betica, Borica Jonić, Tomislav Karaman, Jakov Kirigin, Vjekoslav Matijević, Nikola Pensa, Katica Šanić, Frane Tente i Vlaho Zelinka, također osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne.

Radi se o sustavu koji se vuče još iz komunističkog poretka i koji se na primjeru gostovanja Judith Reisman vidi u svoj raskoši primitivnosti i agresivnosti.

U montiranom sudskom postupku sa skupinom svećenika optužen je da su kao bogoslovi širili neprijateljsku propagandu i poticali narod na nasilno rušenje komunističkog poretka.

Takvim pristupom autori su, makar i nehotice, sugerirali zaključak kako je stripu u Hrvatskoj, baš kao i u većini zemalja istočne Europe, svanulo tek s rušenjem komunističkog poretka.

U samom ratnom vihoru, kao i onom neposrednog poraća, nestaju mnogi mještani koji su pripadnici NDH-škog i komunističkog poretka ocijenili prijetnjama svom postojanu.

Najočitiji primjer je poznata Rezolucija Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina od 25. siječnja 2006, koju je Hrvatski sabor prihvatio i »udomaćio« izglasanom »Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. - 1990.« Nažalost, deklarativno prihvaćene obveze, među kojima je i jasna osuda zločina komunističkog režima, ostale su bez ikakvog konkretnog učinka.

Dijeli nas raspad komunističkog poretka, smrt Jugoslavije i krvavi rat u kojem su stradale stotine tisuća ljudi na ovim prostorima.

Komisije su podsjetile da je i Hrvatski Sabor 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom komunističkog poretka u Hrvatskoj " i upozorio na neosporne povijesne činjenice da je komunistički režim provodio sustavne i masovne represije nad osobama koje su proizvoljno, bez suda ili obrane, označene tzv. narodnim neprijateljima i ratnim zločincima. "

Ni dan danas mi nije jasno zašto to ime najviše vole, karakteristično za sve zemlje bivšeg socijalističko-komunističkog poretka (Rusija, Bjelorusija...).

Građanska inicijativa za promjenu naziva Trga maršala Tita svoje uporište crpi iz rezolucije broj 1481 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 25. siječnja 2006. godine u kojoj su osuđeni zločini totalitarnog režima komunističke partije u Europi, kao i na deklaraciji Hrvatskog sabora iz ljeta iste godine u kojoj su osuđeni zločini počinjeni tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. - 1990. " Partizanski ratni veterani i Titovi simpatizeri u Republici Hrvatskoj žive u zabludi jer temelj hrvatske države udarili su hrvatski branitelji u obrani od velikosrpske agresije režima Miloševićeve Srbije i titoističke JNA u Domovinskom ratu 1991. - 1995. Tito, partija i partizani udarili su u Drugom svjetskom ratu temelj jugoslavenskoj državi i jugoslavenskim republikama, a komunistički antifašizam instrumentalizirali su u svrhu provođenja Oktobarske revolucije a ne u svrhu borbe za slobodu i demokraciju.

I ako su Vijeće Europe u rezoluciji 1481, kao i Sabor RH u svojoj Deklaraciji o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, izričito ukazali kako žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.

Uoči sloma komunističkog poretka, Tuđman je 17. lipnja 1989. osnovao Hrvatsku demokratsku zajednicu koja uskoro postaje najjača oporbena stranka, te s programom stvaranja samostalne hrvatske države pobjeđuje na prvim demokratskim višestranačkim izborima u travnju 1990. Tuđman je 30. svibnja 1990. postao predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske, a za hrvatskog predsjednika izabran je još dvaput na neposrednim izborima 1992. i 1997. Pod Tuđmanovim vodstvom donesene su ključne odluke kojima su stvoreni temelji samostalne hrvatske države i započele pripreme za obranu od prijeteće srpske agresije.

To bi dakle značilo da se konačnom i stvarnom osudom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj ostvaruju pretpostavke za otkrivanje svih sudionika u zločinu.

Riječ je o dokumentarnoj anatomiji " revolucije odozgo ", koja otkriva mračne izvore jugoslavenskog komunističkog poretka.

U narednom razdoblju prišlo se izgradnji spomen kapelice koja je proglašenjem blaženim hrvatskog kardinala, mučenika jugo-komunističkog poretka, zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca dobila i svog zaštitnika, a istu je, u prisutnosti više desetaka svećenika Varaždinske biskupije 18. lipnja 2000. godine blagoslovio mons. Marko Culej, varaždinski biskup.

Deklaracija o osudi zločina počinjenih za totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945 - 1990, koju je donio Hrvatski sabor 2006, namjerno se prešućuje pa ćemo i danas čuti kako neki visokopozicionirani dužnosnici poput papagaja ponavljaju da je komunizam jednak antifašizmu.

No, koliko je to u društvenim okolnostima u Hrvatskoj onda, ali i danas, doista bilo iskreno i realno, najbolje nam svjedoči činjenica o tome kako dosada nije bilo provedenih cjelovitih i temeljitih istraga glede utvrđivanja i osude počinjenih zločina iz razdoblja trajanja komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990. godine.

Tiha, a zapravo i sve glasnija i sve sustavnija rehabilitacija pojedinih značajnih elemenata komunističkog poretka i ideologije svojevrsni je vrhunac doživjela u subotu u Kumrovcu iz kojeg su uz vijesti o prihvatljivom osobnom izražavanju poštovanja povijesnoj osobi Josipa Broza došle neprihvatljive i neprimjerene političke poruke i ocjene - a to je zapravo pokušaj povratka u »bolju« prošlost, dok hrvatski građani vape za boljom budućnošću.

Međutim, treba napomenuti i druge važne deklaracije koje formalno osuđuju komunistički totalitarizam kao što je Praška deklaracija o europskoj svjesnosti i komunizmu, Javno saslušanje EU o zločinima totalitarnih režima, Rezolucija o ponovno ujedinjenoj Europi, hrvatska Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj itd.

Naša je Komisija tada podsjetila da je i hrvatski državni Sabor, na žalost, tek 17 godina nakon prvih pluralnih izbora (1990.), donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990. godine, ali da je ta izjava ostala samo blijedo verbalno pristajanje uz neke od preporuka rezolucija VE, pošto u njoj nije bilo ni odluke o istraživanju zločina, pa čak ni o popisu žrtava komunističkog režima - koji nije nikad učinjen - a posebice ne o kažnjavanja nezastarivih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

Tuđman kao predstavnik demokracije u državi ne želi ime Dinamo jer " Dinamo postoji i u Pančevu " te u većini zemalja bivšeg socijalističko-komunističkog poretka.

Također smo uputili pisma zastupnicima Hrvatskog sabora, Predsjedniku države, članovima vlade, zastupnicima Skupštine grada Zagreba, članovima gradskog poglavarstva, šefu Delegacije europske komisije, šefu Misije OESS-a te veleposlanicima u Republici Hrvatskoj, svima s pitanjem što su učinili kako bi se u Hrvatskoj proveli zaključci Rezolucije vijeća Europe međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima te Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina komunističkog poretka u Hrvatskoj.

Zločinačka narav komunizma izvirala je već iz njegove teorije i posljedične prakse, koja je isključivo priznavala neograničeno revolucionarno nasilje kao jedini način uspostave komunističkog poretka, uz primjenu tzv. diktature proletarijata kao nastavka takvog neograničenog nasilja nakon osvajanja vlasti.

Ostat će zagonetka kako je čuvarima komunističkog poretka, koji su tako pomno plijevili " negativnosti " i obračunavali s neprijateljima, promaklo da bi nacionalistička opasnost vrebala iz samog oka poput zjenice čuvane ideologije.

Ta je organizacija počinila »niz krvavih zločina do sada s ciljem uspostavljanja komunističkog poretka utemeljenog na marksističko-lenjinističkim principima«.

Komemorativni skupovi u spomen na pogibiju sedmorice pripadnika »Bugojanske skupine«, hrvatskih emigranata koji su radi rušenja komunističkog poretka i uspostave slobodne hrvatske države u lipnju i srpnju 1972. u SFRJ namjeravali izvesti više diverzantskih akcija, održani su u Ogorju Gornjem kod Muća te u Šestanovcu i Trnbusima kod Blata na Cetini u subotu 23. srpnja.

Ona je stvorena nakon propasti svjetskoga komunističkog poretka i raspada mnogih višenacionalnih država, kada je nestalo i blokovske podijeljenosti u svijetu.