Krist je za nas lomljenje kruha, on je za vrijeme našeg dana prisutan u našim redovitim dužnostima koje vršimo iz ljubavi.

Od svojih prvih dana, kako nas izvještavaju Djela apostolska, zajednica se okupljala na lomljenje kruha.

Uz to treba spomenuti da u Euharistiji postoji jedan obred koji se zove lomljenje kruha (fractio panis), po kojem je nekada i čitava Euharistija dobila ime.

Tako Molitva Gospodnja, obred mira, lomljenje kruha, pjesma Jaganjče Božji, procesija prema oltaru i pričesna pjesma oblikuju obrednu dinamiku koja u zajednici slavitelja budi radosnu žudnju za otajstvenim susretom s Kristom.

Kroz Petra nam je izrečeno iskustvo apostola poslije Isusova uskrsnuća. Počeli su prakticirati dijeljenje (lomljenje) kruha, bratstvo (međusobnu ljubav), zajedništvo u molitvi i Isus je bio među njima i otkrivao im se.

Zato je Lomljenje kruha, sama misa i euharistija trenutak kada sva svoja strahovanja, poslove i svoj Život ujedinjujemo oko Uskrsloga.

To je stolac postojanosti, stolac čije četiri noge na sebi nose napisane četiri postojanosti Prve Crkve: nauk apostolski, zajedništvo, lomljenje kruha i molitva.

Lomljenje kruha je tehnički termin, koji podrazumijeva obredni čin na kojem se kršćani okupljaju na bdijenju sa subote na nedjelju, ono nije samo spomen čin na Posljednju večeru, nego i Kristovo vazmeno otajstvo.

Ovo može činiti samo svećenik, a ono i laik (kao što je bilo i u prvoj Crkvi - kad su vjernici nosili Svete tajne kući onima koji nisu mogli doći na Lomljenje kruha)

Na njihovim su se grobovima sabirali vjernici na molitvu, slušanje Božje riječi, čitanje pisma, slavljenje Euharistije, lomljenje kruha Na tim mjestima se grade crkve koje simboliziraju granitnu vjeru svojih zaštitnika i zaštitnika Crkve.

Upravo tradicija i zajedničko lomljenje kruha postali su nasljedstvom i u obitelji Marije i Josipa.

Neka doista ovo jutarnje ' lomljenje Kruha ' bude iskazivanje našeg truda da želimo spremno dočekati Gospodina: budna duha i otvorena srca.

Dr. Nimac upozorio je na tri novozavjetna elementa koja su nosiva za život svake zajednice vjernika, a oni su molitva, lomljenje kruha (euharistija) i služenje bližnjemu.

Sveta Misa nam sada pruža tu divnu mogućnost da iskusimo odmah tu milost Božje ljubavi, živeći ovu našu Euharistiju u svoj istini njezinih znakova, kao što su prikazanje, posvećenje, lomljenje kruha, znak mira, pričest, i otvarajući se svoj našoj braći i sestrama koja nisu ovdje prisutna, ali od nas očekuju ulomke koji su pretekli tako da bi i oni mogli biti sudionici milosti »živoga kruha« koji nas pritjelovljuje Sinu Božjemu.

Njihovo traženje je iskreno, ali njihove oči za promatranje Uskrsloga otvoriše se tek onda kad je ponovio čin koji ga najbolje razotkriva: lomljenje kruha.

A nakon događanja ovih dana na Jelačić placu, Isus mi neprestano pokazuje i prikazuje razne scene i prikaze toga svoga stola - Posljednje večere, koja se očito iz Evanđelja nastavlja i nakon Njegova Uskrsnuća, po susretima s apostolima, za stolom, uz lomljenje kruha, pa sve do dana današnjega, na svakoj sv. misi...

Novozavjetni spisi spominju također da se i kršćani iz poganstva počinju okupljati u privatnim kućama na molitvu i lomljenje kruha.

Ponekad se misa naziva (la) i lomljenje kruha, Gospodnja večera, žrtva, anafora, liturgija, bogoslužje...

Na oltaru je apostol Petar slavio prvo Lomljenje Kruha, a kip od cedrovine je djelo Svetoga Luke.

Nakon Uskrsnuća apostoli su se najvjerojatnije okupili u toj Kući, gdje je Sv. Petar bio podigao oltar i na njemu slavio Lomljenje Kruha na spomen Isusov.

Župnik je usporedio dijenjelje zemaljskog kruha s darom Božjim koji nam dolazi s Euhristijskim kruhom sv. Misom, koja se može imenovati i lomljenje kruha kako je to činila prvotna kršćanska zajednica.

Toliko ćemo puta u životu trčati za razno raznim imenima, hvatati se za njih vjerujući i nadajući se da će nam pomoći, a zaboravljamo na ono Ime u koje smo napokon i kršteni, na ono Ime s kojim se susrećemo svake nedjelje oči u oči kroz navještaj Božje riječi te kroz lomljenje kruha.

Za naš svakodnevni vjernički život iznimno su važni apostolski nauk, lomljenje kruha ili euharistija, zajedništvo vjernika i molitva, kao što kažu Djela apostolska: Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama. To je temelj Crkve i Božjega svijeta, sigurnosti u Bogu te pomirenja s Bogom i ljudima.

U Jeruzalemu nalazimo Mariju, majku Ivana zvanog Marko (Dj 12,12), u čijoj se kući kršćanska zajednica redovno skuplja na katehezu, lomljenje kruha i molitvu.

Brojne su i obredne radnje s uporabom simboličnih stvari, kao što je polijevanje vodom na krštenju, mazanje svetim uljem, a kod misnog slavlja ljubljenje oltara i evanđelja, pripremanje oltara, prinos darova kruha i vina na oltar, miješanje vina s vodom, lomljenje kruha, pozdrav i cijelov mira, uporaba tamjana, posipanje pepelom, razni blagoslovi škropljenjem vode, kao i razne procesije u kojima se nose bilo pokaznica, svete moći ili likovi svetaca.

Lomljenje kruha, gesta koja podsjeća na posljednju večeru i euharistijski spomen, postaje mjesto susreta uskrsloga Gospodina.

Lomljenje kruha u euharistiji označuje Isusovu nasilnu smrt.

Ma da, sad će ispasti ni da lomljenje kruha nema veze sa Spomenom Posljednje Večere?

Treća oznaka je lomljenje kruha - bez kojeg nema Crkve.

Tim riječima Luka donosi neku vrstu definicije Crkve, među čije konstitutivne sastavnice ubraja prianjanje uz »apostolski nauk«, »zajedništvo«, »lomljenje kruha« i »molitvu« (usp.