Ispitanice su izjavile kako su zadovoljne što mogu imati veći izbor metode kontracepcije, a ne moraju se brinuti o cijeni.

OHC zajedno s hormonskom spiralom pripada među najsigurnije metode kontracepcije.

Prednost ove metode kontracepcije je u tome da se žena narednih pet do sedam godina ne mora brinuti o zaštiti.

Brojne su prednosti pri izboru ove metode kontracepcije.

Kontracepcija s kontracepcijskim injekcijama je prikladna za žene koje žele pouzdanu kontracepciju, a ne uspijevaju redovito koristiti druge metode kontracepcije (npr. kontracepcijske tablete) ili ih ne smiju koristiti.

Planiranje obitelji, pobačaj, metode kontracepcije, brak, obitelj, djeca

Prirodne metode kontracepcije zasnivaju se na izračunavanju plodnih dana tijekom jednog ciklusa, uz izbjegavanje odnosa u to vrijeme (periodička apstinencija) ili uporabe dodatnih sredstava za kontracepciju, najčešće mehaničkih kontraceptiva (kondom).

Kirurške metode kontracepcije podrazumjevaju sterilizaciju muskarca (vazektomija) ili sterilizaciju žene (podvezivanje jajovoda).

Zbog miješanja kemijskih signala, pilula i druge hormonalne metode kontracepcije ometaju ugrađene mehanizme po kojima si žena odabire partnera.

Organizacija Planned Parenthood za to krivi seksualni odgoj koji se koncentrirao na uzdržavanje od seksa, a ne i na metode kontracepcije.

Među novije hormonalne metode kontracepcije sa srednjeročnim djelovanjem spadaju i hormonalne progestagenske (depo) injekcije.

Prirodne metode kontracepcije nisu preporučljive u parova u kojih trudnoća u datom trenutku nikako nije opcija, jer je uz njihovu primjenu zabilježeno oko 25 % neželjenih trudnoća.

Kako bi prirodne metode kontracepcije bile što učinkovitije, preporučljivo je kombinirati ih sve.

Iako se njihove metode kontracepcije danas ne preporučuju, kontracepcijske tehnike nisu bile bitno drugačije od današnjih.

7.3.2011. i 10.3.2011. sa svim djevojkama prvih razreda održano je predavanje: Menstruacijski ciklus i higijena menstruacije, s osvrtom na osnovne metode kontracepcije.

Ono što mogu reći o našem programu jest da se u njemu uče sve metode kontracepcije, umjetne i prirodne, kao i procjena njihove sigurnosti.

KONTRACEPCIJSKE PILULE idu u najsigurnije metode kontracepcije, a sastoje se od sintetskih hormona estrogena i gestagena; oni su svoji m djelovanjem vrlo slični hormonima koje izlučuje jajnik žene.Pilula uglavnom djeluje tako da hormonskim putem sprečava sazrijevanje jajasca u jajniku žene.

Prirodne metode su najmanje pouzdane metode kontracepcije.

Izvlačenje spolnog uda prije ejakulacije Među najstarije i najčešće prakticirane prirodne metode kontracepcije spada izvlačenje penisa iz rodnice neposredno prije ejakulacije.

Pouzdane metode kontracepcije su one koje u 1 godini korištenja imaju neuspjeh ispod 2 %.

Današnja kontracepcijska sredstva možemo podijeliti na: - prirodne metode kontracepcije, - mehaničku kontracepciju, - kemijsku kontracepciju, - hormonsku kontracepciju, - intrauterinu kontracepciju, - postkoitalnu kontracepciju, - sterilizaciju.

Prirodne metode kontracepcije podrazumijevaju poznavanje promjena koje se u organizmu žene odvijaju tijekom menstruacijskog ciklusa.

Tako, ako trudnoća nije opcija, preporuča se suzdržavanje od spolnih odnosa tijekom tzv. plodnih dana (ili primjena neke druge metode kontracepcije u te dane), odnosno ako postoji želja trudnoćom, upravo se u te dane preporuča imati spolne odnose.

Dane su smjernice kako se računaju plodni i neplodni dani, kome se preporučaju te metode kontracepcije, a kome neke druge.

Postkoitalna kontracepcija, hitna kontracepcija (emergency contraception) ili kontracepcija za dan poslije (morning after contraception) obuhvaća metode kontracepcije koje se koriste nakon nezaštićenog spolnog odnosa, da bi se izbjegla neželjena trudnoća.

Teoretska djelotvornost ima Pearl indeks 1.5, a uporabna 5, što ukazuje na to da cjelokupna uspješnost ove metode kontracepcije ovisi o pravilnoj inserciji.

Završetkom specijalizacije specijalizant obiteljske medicine mora: poznavati i primjenjivati načela medicinske etike i deontologije (3) posjedovati profesionalnost, humanost i etičnost uz obvezu očuvanja privatnosti i dostojanstva pacijenta (3) poznavati vještinu ophođenja s pacijentima, kolegama i ostalim stručnjacima komunikacijske vještine (3) poznavati važnost i primjenjivati načela dobre suradnje s drugim radnicima u zdravstvu (3) biti sposoban razumljivo i na prikladan način prenijeti relevantne informacije i objašnjenja pacijentu (usmeno i pisano), njegovoj obitelji, kolegama i ostalim stručnjacima s ciljem zajedničkog sudjelovanja u planiranju i provedbi zdravstvene skrbi (3) biti sposoban definirati, probrati i pravilno dokumentirati relevantne podatke o pacijentu, informirati se i uvažiti stavove pacijenta i njegove obitelji, stavove drugih kolega te drugih stručnjaka (3) kroz neprekidno učenje i samoprocjenu unaprijediti kompetencije i stavove nužne za podizanje kvalitete stručnog rada (3) usvojiti principe upravljanja svojom praksom i karijerom s ciljem profesionalnog razvoja (3) Osnovne kompetencije specijalizacije iz obiteljske medicine Završetkom specijalizacije iz obiteljske medicine specijalizant treba steći slijedeća znanja i sposobnosti: 1. medicinskog eksperta, što uključuje primjenu medicinskog znanja, vještina i profesionalnih stavova u pružanju pacijentu-usmjerene sveobuhvatne zdravstvene zaštite 2. komunikatora, što uključuje uspostavljanje učinkovitog odnosa između liječnika i bolesnika 3. suradnika, što uključuje rad unutar zdravstvenog tima s ciljem postizanja optimalne zdravstvene zaštite za bolesnika 4. organizatora i upravljača (»manager«), što uključuje učinkovito djelovanje unutar cjelokupnog zdravstvenog sustava, učinkovitu organizaciju vlastite prakse, grupne prakse donošenje odluka o rasporedu sredstava i vlastiti doprinos efikasnom funkcioniranju cjelokupnog zdravstvenog sustava 5. zastupnika interesa osobe u skrbi što uključuje odgovorno korištenje znanja i sposobnosti s ciljem unapređenja zdravlja pojedinca, lokalne zajednice i cjelokupne populacije 6. učenika i učitelja, koji trajno uči i unapređuje vlastito znanje i sposobnosti, ali i pridonosi stvaranju, širenju i primjeni medicinskog znanja. 7. profesionalca koji je usredotočen na zdravlje pojedinca ali i cijele zajednice i društva, na način da obavlja svoje profesionalne obveze na najvišoj stručnoj razini, poštuje postojeću regulativu te se u osobnom ponašanju pridržava visokih moralnih i etičkih standarda. 8. liječnika koji pruža osobnu, primarnu, kontinuiranu i sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu pojedincima i obiteljima u ordinaciji, u domovima bolesnika i u lokalnoj zajednici bez obzira na dob, spol ili bolest i prati ih za vrijeme liječenja u drugim zdravstvenim ustanovama 9. liječnika koji je osposobljen raditi timski sa suradnicima u obiteljskoj medicini, suradnicima iz drugih djelatnosti primarne zdravstvene zaštite, iz drugih razina zdravstvene zaštite i suradnicima iz drugih sektora 10. stručnjaka za praćenje i analizu zdravstvenog stanje pučanstva koje ga je izabralo za svog osobnog ili obiteljskog liječnika i zajednice u kojoj radi. 11. liječnika koji provodi mjere primarne zdravstvene zaštite za određene populacijske skupine ili definirane zdravstvene probleme prema Programu mjera zdravstvene zaštite 12. stručnjaka za unapređenje zdravlja, prevenciju dijagnosticiranje i liječenje akutnih i epizodnih zdravstvenih problema kao i hitnih stanja, te za prevenciju, dijagnosticiranje, liječenje i praćenje bolesnika koji boluju od najčešćih kroničnih bolesti u populaciji 13. stručnjaka za ocjenu i unapređenje kvalitete vlastitog rada 14. stručnjaka koji sudjeluje u izobrazbi studenata i liječnika obiteljske medicine te trajnom unapređivanju programa specijalizacije obiteljske medicine 15. aktivnog učesnika u istraživanjima i razvoju iz područja obiteljske medicine. (Točke 14. i 15. obvezne su za specijalizante za akademske ustanove, a poželjne za sve specijalizante) 1. Obiteljska medicina kao zasebna medicinska profesija i znanstvena disciplina Specijalizanti moraju razumjeti i usvojiti znanja koja se odnose na specifičnosti obiteljske medicine kao posebne stručne i znanstvene medicinske discipline te metode i vještine kojim se ta znanja primjenjuju u rješavanju kliničkih i istraživačkih problema: a) uloga doktora medicine specijalista obiteljske medicine (generalista) u sustavu zdravstva b) specifičnosti konzultacije, komunikacija i odnosa liječnik-bolesnik c) specifičnosti kliničkog postupka i odlučivanja d) specifičnosti morbiditeta i mortaliteta e) povezanost uvjeta rada i kliničkih postupaka f) posebnosti metoda rada: kontinuitet, sveobuhvatnost, biopsihosocijalni pristup, dostupnost g) obiteljski pristup h) orijentacija zajednici 2. Organizacija rada i funkcioniranje ordinacije obiteljske medicine Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati primijeniti vještinu korištenja vremena kao dijagnostičkog i terapijskog pomagala te organizaciju rada b) provoditi kućne posjete i kućno liječenje, palijativnu, potpornu i terminalnu skrb c) voditi ordinaciju kao poslovnu i organizacijsku jedinicu, primijeniti postupke o nabavci, pohranjivanju i odlaganju lijekova i sanitetskog materijala d) timski raditi i organizirati tim te suradnju s pacijentima i zajednicom e) znati surađivati sa drugim djelatnostima u primarnoj razini zaštite te sa sekundarnom i tercijarnom razinom zdravstvene zaštite f) provoditi savjetovališni i grupni rad te edukaciju bolesnika g) voditi strukturiranu i bolesniku usmjerenu medicinsku dokumentaciju h) planirati, izraditi i provoditi preventivne aktivnosti i) usvojiti pravila profesionalnog ponašanja, etičkih i legalnih odredbi j) znati sve zdravstvene propise iz područja svojega djelovanja 3. Tjelesne, emocionalne i psihološke promjene tijekom razvoja i života čovjeka te patološke promjene tijekom životnog ciklusa Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati osnove medicinske genetike fetalni razvoj te poremećaje u razvoju fetusa, novorođečenta i dojenčeta b) provoditi antenatalnu i neonatalnu skrb c) poznavati i pratiti rast i razvoj djeteta predškolske i školske dobi, pubertet, adolescenciju te razvoj osobnosti i odrastanje d) poznavati i pratiti spolni razvoj i ponašanje te preporučiti najprihvatljivije metode kontracepcije odnosno provoditi mjere planiranja obitelji e) poznavati i razumjeti zdravstveno ponašanje i devijacije u razvoju i ponašanju f) znati prepoznati, sprječavati i suzbijati neželjene promjene zdravstvenog stanja uvjetovane učinkom općeg i radnog okoliša, bolesti profesije i profesionalne bolesti g) znati ulogu obitelji, obiteljskih odnosa, poremećaje funkcioniranja obitelji i metode dijagnostike i liječenja poremećaja u obitelji h) usvojiti i primijeniti metode zdravstvenog odgoja i) provoditi metode ventilacije, savjetovanja, persuazije i obiteljskog savjetovanja j) poznavati fiziologiju i patologiju starije dobi i starenja 4. Medicina i društvo Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati norme i vrijednosti u socijalnom ponašanju, socijalne grupe i klase b) poznavati metode socioloških istraživanja c) znati objasniti socijalne i klasne razlike i bolesti, razumjeti korištenje zdravstvene zaštite, te znati socijalne uzroke bolesti d) znati opću metodologiju zdravlja u zajednici te načela socijalne zaštite i identificirati i predložiti rješenja za najčešće socijalno medicinske probleme e) poznavati metode planiranja, programiranja i praćenja zdravstvene zaštite 5. Istraživanja i unapređenje kvalitete rada u obiteljskoj medicini Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati metode istraživanja u obiteljskoj medicini, planirati istraživanje te ga provesti prema primjerenom istraživačkom postupku b) znati interpretirati rezultate istraživanja te ih publicirati c) znati metode procjene i unapređenja kvalitete rada te se trajno profesionalno usavršavati d) postupati u svom radu prema načelima medicine temeljene na dokazima e) primjenjivati smjernice za rad f) usvojiti originalan način razmišljanja i osposobiti se za kritičku procjenu znanstvenih i stručnih članaka i drugih materijala 6. Unapređenje zdravlja, prevencija, dijagnostika i liječenje najčešćih bolesti Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba imati znanje o čuvanju i unapređenju zdravlja, razvoju zdravih stilova života i prevenciji bolesti i invalidnosti, o bolestima koje susreće u praksi te usvojiti vještinu dobre kliničke prakse: a) obrazložiti što je očuvanje i unapređenje zdravlja (u komparaciji s preventivom) i potkrijepiti primjerima na pojedincima ili grupi populacije za koju skrbi b) opisati, obrazložiti i demonstrirati na primjerima bolesnika učinkovito provođenje svih sastavnica i načina preventivnog rada u obiteljskoj medicini c) primijeniti principe timskog rada koji osiguravaju sveobuhvatno integrirano preventivno, kurativno i socijalno medicinsko zbrinjavanje pojedinca, njegove obitelji i zajednice d) demonstrirati, na primjerima bolesnika, sposobnost interpretacije nalaza kako bi se na osnovu podataka raznolikih dijagnostičkih pretraga i postupaka moglo stvoriti klinički ispravno korisno mišljenje e) opisati, obrazložiti i demonstrirati na primjerima bolesnika sve aspekte zdravlja i bolesti te utjecaj okolišnih i socijalnih i društveno ekonomskih činitelja na zdravlje i bolest f) učinkovito rješavati raznolike kliničke probleme primjenom metoda, postupaka i pristupa specifičnih za obiteljsku medicinu g) pružati učinkovitu skrb za bolesnika sa multimorbiditetom kroničnih bolesti te provoditi kompleksnu rehabilitaciju, potpornu i palijativnu skrb h) usvojiti vještinu dobre kliničke prakse: uzimanje anamneze, klinički pregled, liječenje i komunikacija s bolesnikom i kolegama; dijagnostika i liječenje bolesti; usvojiti vještinu odlučivanja, ali i preuzimanja odgovornosti o svim postupcima potrebnim za provođenje skrbi 7. Organizacija zdravstvene zaštite, planiranje i rukovođenje u zdravstvu, zdravstvena ekonomika Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba znati: a) teoriju organizacije te elemente, strukturu i funkcioniranje zdravstvenog sustava, metode upravljanja i rukovođenja b) zdravstvenu potrošnju i cijene zdravstvenih usluga c) međunarodne usporedne analize potencijala i zdravstvene potrošnje d) postupke i metode racionalizacije zdravstvene potrošnje i sustave kontrole, analize odnosa troška i dobiti (cost benefit) e) određivanje standarda i normativa, mreža zdravstvenih ustanova f) načine financiranja zdravstvene zaštite kod nas i u svijetu 8. Interna medicina (3 mjeseca) a) Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba znati dijagnostiku i intervenciju kod najčešćih internističkih bolesti, te sudjelovati kao bolnički sobni liječnik u zbrinjavanju 40 bolesnika za vrijeme bolničkog liječenja b) izvesti samostalno, uz nadzor mentora, sve dijagnostičke i terapeutske procedure karakteristične za specijalnost.

Istraživanje je pokazalo da su dvije trećine Rumunjki upoznate s činjenicom da postoje metode kontracepcije, ali ih ne koriste.

Ukoliko su uključene žene prije stupanja u spolne odnose, morale su biti starije od 18 godina, a razlog njihova dolaska bila je konzultacija u svezi izbora metode kontracepcije jer su planirale stupiti u spolne odnose.

Postoje i prirodne metode kontracepcije kao što su Billingsova metoda praćenja cervikalne sluzi ili metoda mjerenja bazalne temperature, no one nisu toliko sigurne stoga vam to nikako ne bismo preporučili