Mora da su se sve paklene sile sjatile i sabile u oblak između neba i zemlje, u tmast oblak koji ni milost Božja odozgo, ni vapaj ljudski odozdo ne mogu ni do polovice prosvrdlati, da se bar u đavaoskoj tmini žalosno sastanu.

Budući da je progonio Crkvu Božju, u ovoj ispovijesti vjere izriče svoju nedostojnost da ga se smatra apostolom na istoj razini s onima koji su mu prethodili: no milost Božja u njemu nije bila uzaludna (1 Kor 15,10).

Ipak, to ne može sama naša volja učiniti, nego naša volja i milost Božja.

Ta milost Božja postaje nadasve snažnom, vidljivom i učinkovitom u trenutku stvaranja tog zajedništva, odnosno u trenutku sjedinjenja vjernika s Kristom koje se događa kroz slavlje sakramenata.

Kao električna struja prostruji milost Božja udovima bolesnika.

Mi, dakle, molimo da zaslužimo biti sveti, kako je sveto ime Boga našega ». (Sermones 71: PL. 52,402 A).« Kad kažemo:, molimo da ono bude posvećeno u nama koji smo u njemu, ali također i u drugima koje milost Božja još čeka, da se uskladimo sa zapovijedi koja nas obvezuje da molimo za sve, čak i za neprijatelje.

Ovo smatram svetom istinom jer je i u molitvama za ljubljene duše milost Božja redovito potvrđuje.

Dakle, ući stvarima u dušu i dati dobar primjer dvije su različite i nepomirljive namjere) Za kafkologe su brojne sjajne poetske scene i rečenice iz Kafkinih djela u pravilu sporedne; ostaju hladni na njih; jedino što ih zanima je izvući neku moralnu i filozofsku potku. (Ne čudimo se dakle da Brod, romantični obožavatelj žena za koga koitus nije stvarnost nego simbol osjećaja, nije vidio u Bruneldi ničeg istinskog, ni sjenu stvarnog iskustva, već samo opis užasne kazne koja će stići one koji ne slijede pravi put.) Umjesto ozbiljne književne kritike, imamo religiozne alegorije (Brod: Dvorac = milost Božja, Zemljomjer = novi Parsifal u potrazi za božanskim), ili, kasnije, bezbrojna psihoanalitička, marksistička, politička palamuđenja. Pod utjecajem Broda, kafkologija sustavno tjera Kafku s područja estetike: kao religioznog mislioca, ili pak lijevo usmjerenog; takva je metoda mrziteljica muza, usmjerena drito protiv umjetnosti, izravan je Kundera. Briga nas za Kafku umjetnika, koji nas zbunjuje svojom teškom estetikom, želimo Kafku kao jedinstvo življenog i napisanog.

Milost Božja prva dolazi k čovjeku i poziva ga da se pomiri s Bogom, sa samim sobom i s drugim ljudima.

I ta milost Božja nije namijenjena samo Židovima nego svim ljudima i ima univerzalno značenje.

Božićno vrijeme trajat će, milost Božja biti će dostupna onima koji je traže.

Pa dadne li sreća i milost božja, čitat ćeš novu misu pred našim velikim oltarom.

Ipak, moramo naznačiti kako se oko te bitne dimenzije našega života još nadvijaju sjene, ali i kako nam milost Božja daje svjetlo kako bi ih prepoznali i snagu kako bi ih pobijedili.

Kod prvog ukazanja (13. svibnja 1917.) Majka nam govori: Ne bojte se [... ] Morat ćete trpjeti, ali milost Božja bit će vaša snaga Promotrimo ove Marijine riječi kroz njezin susret s trpećim Isusom na križnom putu.

Moja pomoć, milost Božja, bit će vaša snaga, kaže Isus preko svoje i naše Majke.

Ježinci su opet, govorimo li o ugrozi staništa velikoga črva, prava milost božja naspram krupnom kopnenom zoonu imenom čovjek.

Poput njega moramo govoriti u ime Isusa Krista, i kao Isusovi suradnici uvjeravati i pozivati ljude da se pomire s Bogom, da milost Božja ni za kog ne bude uzaludna.

Na svetom krštenju započinje teći milost Božja.

Mislim, da tu samo milost Božja može čovjeku otvoriti oči i pokazati mu svu vrijednost i ljepotu života.

Zato hrvatski biskupi pred Crkvu u Hrvatskoj stavljaju ozbiljan zadatak:« Bit će potrebno u nadolazećim vremenima više razmatrati (njihove) živote [ svetaca ] i djela koja je milost Božja u njima proizvela, kako bismo u našem vremenu mogli biti ono što su oni bili u svome.

Baš se tim očitova milost Božja u svojoj spasiteljskoj snazi za sve ljude. (Titu 2,11)

Zanimljivo je konstatirati kako Isus nije nijekao reinkarnaciju u svom odgovoru, niti se ljutio na pitanje svojih neukih učenika, već je odgovorio da je čovjek slijep kako bi se očitovala milost Božja.

Milost Božja je sve ono što se gradi na naravi.

Borba bremenitih Pavlovih riječi: osuda-opravdanje, zakon-milost, smrt-život, izražena je u dvije figure: s jedne strane prvi čovjek (" ako su grijehom jednoga "), s druge strane istinski čovjek (" koliko više se na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu ").

Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu.

Bog dopušta da čovjek padne kako bi čovjek spoznao svoju grješnosti i ništavnost, ali se čovjek ne smije na tome zadržavati, nego se mora kajati, jer je uvrijedio neizmjernu ljubav i Dobrotu, mora zamrziti grijeh, odreći ga se i boriti se; i tada milost Božja silazi na dušu i uzdiže je k sebi.

Bit će to svijet u kojem će na osobit način vladati milost Božja.

Za Tomu Kempenca [ 6 ] bolest nije kazna, nego posebna milost Božja,« kraljevski put križnoga puta ».

Htio ili ne milost Božja je stalno uz ' onoga '.

Svetost je po tumačenju Katoličke crkve definiranome 1983. milost Božja koja djeluje u ljudskim bićima i kroz njih.