Crkva i država na ovim našim hrvatskim prostorima trebali bi se pronaći u iskrenom dijalogu i zauzimanju za opće i zajedničko dobro, što je jedini ispravni put budućnosti, a to je čovjek, njegovo dostojanstvo i njegova prava, koja ostvaruje i kao građanin svoga zemaljskog društva, ali i kao član Crkve koja ga uvodi u zajedništvo nebeskog Jeruzalema.

A da bi duša u njih uronila, ustrajno velik napor treba ulagati u krotku budnost da ušutka unutarnje brbljavce koji joj, umjesto Nebeskog Jeruzalema, kule od magle podmeću i priječe let do smirenosti unutarnjeg neba.

@Večka, kad već nećeš nas poslušat Bog ti je dao san u kojem ti je objasnio tko su stanovnici Nebeskog Jeruzalema.

Tako su planine povezane s poviješću spasenja, od Sinaja, Siona i Golgote do Nebeskog Jeruzalema smještenog na visokoj planini.

Jeruzalem na Duhove slika je nebeskog Jeruzalema koji će sv. Ivan u Otkrivenju promatrati.

Služeći u poniznosti i odričući se svojeg bogatstva koje ju je moglo spasiti izbjeglištva, a poradi ljubavi prema novih prijatelja, ova misteriozna i snažna žena, kroz izobilje najukusnije hrane i gozbu ljubavi koju pripravlja na godišnjicu rođenje utemeljitelja sekte, daje zajednici okusiti ljepotu nebeskog Jeruzalema, donosi ljubav i obraćenje te uči kako je je Bog punina života i u tijelu i u duhu.

Kada je opisivao spuštanje nebeskog Jeruzalema u Okrivenju Ivan je na Patmosu opisivao vjerojatno raskoš njezine drške.

Ovo je iskazano u slici silaska Nebeskog Jeruzalema čija prisutnost donosi nadom iščekivano otkupljenje tijela čitavog svijeta (Otkrivenje 21).

Kakva mora biti blistava ljepota Nebeskog Jeruzalema, gdje ovi bezbrojni milioni divnih anđela nisu samo predivni, nego se svi razlikuju jedan od drugoga, tako da je savršenstvo jednoga potpuno različito od onoga drugoga.

No, unutar same knjige najjasnija slika zajedništva jest slika grada, nebeskog Jeruzalema (21,1 - 22,15).

Tako je Crkva na zemlji znak nebeskog Jeruzalema (usp.

Knjiga otkrivenja završava viđenjem nebeskog Jeruzalema koji ima crte zemaljske Crkve.

U tom smislu čovjek neprestano putuje (hodočasti) svijetom punim zapreka i opasnosti, a koji mora prijeći da bi dostigao crvena vrata nebeskog Jeruzalema.

Toga dana slavimo sve one koji su po Kristovoj Crkvi dospjeli do nebeske slave, do nebeskog Jeruzalema i od njih molimo zagovor.

U prvom radu ona tu ' tekuću ' ljudsku djelatnost postavlja u odnos sa religijskom utopijom Nebeskog Jeruzalema iz knjige Otkrivenja (22,1 - 22,3).

Misliš li da bi Lutherovo zabijanje teza na crkvu imalo podjednak utjecaja krajem 11., te kroz 12. i prvu polovicu 13. st., početku Križarskih ratova, milenarističkih zapomaganja o Antikristu, kraju svijeta i spuštanja nebeskog Jeruzalema na zemlju - snažnoj borbi protiv heretičkih grupacija, od " freelancera " poput Henrija Redovnika koji je u svome propovjedačkom radu između 1116. - 1140. nijekao postojanje istočnoga grijeha baš kao i omalovažavao efikasnost molitve upućene mrtvima, odbacio legitimnost krštenja djece i vjersku moć sakramenata, a time i sakramentalne moći klera; zatim bliskog mu Petra Brujskog koji je još nijekao božansku inspiriranost Staroga Zavjeta te gajio prezir prema Crkvi kao materijaliziranoj instituciji, gdje ima i anegdota kako je izvlačio na silu redovnike iz samostana i na silu ih tjerao da se vjenčavaju - ša je katolicima postala zabranjena praksa nakon perioda gregorijanske reforme 1070 - ih) ili jedu meso na Veliki petak pred očima okolnih seljana; nadalje valdezijanaca, čiji je utemeljitelj Valdo 1170. krenuo vrlo sličnim stopama kao ša će Franjo Asiški kojih 40 godina kasnije, no za razliku od kojeg zbog papinskog straha decentralizacije katoličke hijerarhije posredstvom povećanja slobodnih kršćanskih pokreta nije dobio dozvolu propovjedanja, ali nakon ša se odbio odazvati zabrani, proglašen je heretikom te kao takav počeo sa svojim sljedbenicima propovjedati beskorisnost sakramenata za spas te kako su baš valdezijanci, a ne kler, pravi nasljednici apostola, pri čemu i zalaganje da Bibliju čitaju laici, inzistirajući na njenoj doslovnoj interpretaciji (ima i tu jedna zgodna anegdotica, a to je kako je Biblija rekla " Ne ubij ", slijedno čemu su valdezijanci postali pacifisti, ša je potpomoglo da ih se u očima premile Crkve učini hereticima: rofl:)..

To je dakle početak nebeskog Jeruzalema.

Na portulanskim kartama iz 13., 14. i 15. st. na vjetruljama je redovito istok označavan znakom križa - u smjeru Kristovog groba i Nebeskog Jeruzalema.

Činjenica da su na dvanaest temeljnih kamenova nebeskog Jeruzalema napisana imena dvanaestorice apostola označava da Crkva od početka kao jednu od svojih bitnih oznaka spominje i svoje apostolstvo preko kojega smo svi mi kršćani najuže povezani s onim koji ih je odabrao, poučio, posvetio i poslao.

Ponizno te molimo, kneže nebeskog Jeruzalema, zajedno s vođom Kerubina, da nas se sjetiš, osobito kada budemo zaskočeni od nagovaranja paklenog neprijatelja.

TAKO CIJELI SVEMIR, OTKUPLJEN OD ZLOGA I VRAĆEN U POTPUNO ZAJEDNIŠTVO ŽIVOTA S OCEM NEBESKIM PRIPADA KRISTOVOM KRALJEVSTVU, I SUDJELUJE U PLANU POBJEDE SINA BOŽJEGA I GRAĐANINA NEBESKOG JERUZALEMA NAD GRIJEHOM I SMRĆU.

Neka je on uvede u prostranstva nebeskog Jeruzalema i udijeli joj pokoj vječni zaključio je nadbiskup Puljić.

boja za dovršenje Božjeg djela (20, 7 - 10) i suda na kojem će pripadnici svih naroda biti suđeni »po djelima svojim« (20, 11 - 15), pred nas donosi sliku nebeskog Jeruzalema.

Ovaj novi grad Jeruzalem preuzima židovsku sliku nebeskog Jeruzalema.

U knjizi Otkrivenja nalazimo da zidine nebeskog Jeruzalema počivaju na dvanaest temelja, a na njima su imena dvanaestorice Jaganjčevih apostola (Otk 21,14).

Zato je Petrova služba u Crkvi uvijek u funkciji svetosti kao što je i sadašnja Crkva u funkciji nebeskog Jeruzalema.

Čujemo, u već spomenutom ulomku iz Djela apostolskih, kako se apostoli u pismu kršćanima po Antiohiji, Siriji i Ciliciji, a u smirivanju situacije koja je nastala zbog nereda koji su u prvu kršćansku zajednicu unijeli oni koji su od kršćana iz poganstva tražili održavanje Mojsijeva zakona, jasno pozivaju na taj dar Branitelja Duha Svetoga: Zaključismo Duh Sveti i mi Duh Sveti je dar crkvenom učiteljstvu i cijeloj Crkvi da bi mogli i mogla dozivati u pamet ono što je Krist govorio, ali i to tumačiti u svjetlu znakova vremena, pomažući Crkvi da unatoč grješnosti i sukobima koji će je razdirati i nevjerodostojnosti pojedinaca koji će svojim djelima nagrđivati njezino lice, već sada bude odraz onog nebeskog Jeruzalema o kojemu nam je progovorio spomenuti ulomak iz Knjige Otkrivanja, a u kojemu vidimo obrise svoje slavne budućnosti kojoj se nadamo i zbog koje se, s povjerenjem u Kristovu riječ, ne uznemirujemo i ne strašimo zbog sadašnjih poteškoća.

Neka Krist u vašim srcima nastavi napredovati na putu povratka i uspostave svog Kraljevstva do punine vaše posvećenosti i svoje vladavine, kako bi preobraženi jednog dana postali dionici nebeskog Jeruzalema

Osvjedočeni musliman nije automatski građanin nebeskog Jeruzalema.

Uz njegove se slike citira opis Nebeskog Jeruzalema iz Ivanove Apokalipse.