A možda je kao osobni liječnik najviše pomagao upravo blaženomu Pavlu kojega je probadao trn u tijelu (2 Kor 12,7), neka bolest koja ga je ponižavala do zemlje.

Suza joj je kliznula niz lice, a bol probadao srce kao otrovna strijelica, trgla se i nastavila da čupa travu koja je rasla brže od svega.

III. čitač: Oko majčine su postelje stajale kćeri koje su doskora imale postati siročad, a srca im je probadao mač bola.

Nitko nije uspio osporiti ovako uvjerljive dokaze, a Dajo je svoje tijelo probadao na ovaj način oko petstotinjak puta.

Kao da joj je mač probadao dušu.

To me sam đavao probadao vilama, roktao, režao na mene.

Mač boli probadao je Marijino srce, od očaja gubi svijest.

Kao da me neko probadao nožem 20 puta u isto vrijeme.

Međutim, u tom činu ništa nije bilo prekrasno; Mishima se probadao minutama prije no što je posljednjim snagama zatražio od svog pobočnog da mu odsječe glavu.

Zaista, mač je probadao tvoje srce.

Svom su vođi zatim postupno počeli prilaziti vjernici ili su mu nekim pokretom davali znak da im priđe te ih je on probadao kroz obraze ili kroz uho.

Dobro znate ě one periode kad me sam đavao probadao vilama.

Što nas to obuzima kad promatramo određenu fotografiju, proganjalo je Barthesa zbog jedne fotografije vlastite majke iz Zimskoga vrta, zato što ga je svaki pogled na tu fotografiju probadao poput strelice.

Triceratops je jurišao poput nosoroga i probadao neprijatelja s dva velika i oštra nadočna roga.

Susret Ploske i Jelene je bio dirljiv.On je bio jedini koji je zakoračio u kafić taj dan.Jelena je znala da je to on.Imao je bradu i podužu kosu. Jelena... tiho je prošaptao Ploksa.Jelena je bila okrenuta leđima, ali je ipak govorila: Nije me šamar zabolio, zabolilo me u duši u srcu Marko ili da te zovem tvojim novim nadimkom Ploska. Ploska joj je prišao sa leđa i zagrlio je.Ona ga je odgurnula bijesno.Ploska je tada nakon nekoliko godina prvi pu zaplakao.Svaki jecaj je Jeleni probadao srce kao golemo koplje. Nemoj Marko, molim te... Jelena ja te volim Ono što si učinio... Nemoj mi to raditi molim te Jelena Jelena ga je zagrlila tako snažno da je osjetio kako mu krcka svaka kost u tjelu.Tog dana je upoznao bikere koje će mu za pet godina pomoći ukolniti prijetnju koja je streptila nad njegovim rođakom Tomom i njegovom prijateljici Petri.

Probadao me svojim tamnim očima dok mu je raščupana kosa nešto duža od brade bijesno lepršala na jakom vjetru s kojim sam se i ja borila kako mi ne bi odnio papir.

Tetovirao se tako da je kožu zarezivao ili probadao i tada u rane utrljao obojenu pastu čiji je sastav u ovom slučaju bio ugljen i, najvjerojatnije, slina.

Kad se danas osvrnem na vrijeme kad smo živjeli u sobici, ne može se reći da su to bili osobito loši dani, ali ipak, malo je bilo dana lošijih od tih, čak štoviše, moglo bi se reći da su to bili najgori što smo ih dotad proživjeli, jer bilo nam je dozlaboga tijesno, nisi se mogao ni pomaknuti a da nešto ne razbiješ, ili bar prospeš po nekome mast, koja je posvuda stajala u čašama od jogurta, mada to i nije bio neki posebno velik problem, jer ionako smo morali uzimati mnogo masti, u svakom slučaju puno više nego ranije, jer smo je i imali više, ali i zato što inače ne bismo mogli preživjeti u takvim nezdravim uvjetima, morali smo dakle uzimati više masti da izdržimo, a danas čak ponekad mislim da smo je u tim danima možda uzimali i previše, možda smo malo pretjerali, to jest barem Gizer i ja, jer Vjeko je ipak bio na godišnjem odmoru, on si je to dakle mogao priuštiti, u svakom ga slučaju nismo željeli mi zbog toga osuđivati, mada nismo baš bili pobornici nekontroliranog bančenja na odmoru, a osim toga, ovo je bio sve samo ne odmor, ovo je bila jedna krajnje dramatična situacija, bili smo u bijegu, bili smo izgubljeni, bili smo na dnu, na dnu dna, na samom dnu dna, i upitno je bilo možemo li potonuti dublje, pa i nismo mogli, znali smo, nismo mogli potonuti dublje, jer sigurno će Vjeko već nešto izmisliti, on uvijek izmisli, ta u koliko smo teških situacija već bili, i uvijek bi on nešto izmislio, uvijek bi nas izvukao, pa će nas prema tome i sada izvući, zasigurno, u to nismo nimalo sumnjali, a nismo imali ni zašto, mada zaista bijasmo u neobično teškoj situaciji, jer znali smo da ne možemo dovijeka u sobici ostati, vratit će se jednom i baka sa svojeg pohoda, istina, bili smo zaključani i mogli su proći mjeseci prije no što se starica odvaži sjekirom razvaliti vrata, ali ni ta se mogućnost nije mogla zanemariti, već i to je bilo razlogom za zabrinutost, a naši razlozi za zabrinutost postaše još potentniji kad stadosmo sve češće kroz prozor primjećivati Banožine izvježbane divlje svinje, u policijskim šljemovima, kako noću ruju dvorištem i rokčući se nešto došaptavaju, znali smo tada je je ovaj već na tragu Debelom, da mu je sve bliže, znali smo da ga ne možemo ovdje više držati, trebalo ga je nekamo premjestiti, negdje gdje će biti siguran od Banože, tog zlog inspektora koji, znali smo to i predobro, neće mirno spavati dok se ne dočepa Debelog, kojeg je tako nemilosrdno progonio, progonio ga danima, mjesecima, godinama, on mu je postao opsesija, spavao je s Kravolokovom lutkom, koja se odavno mogla kupiti u svim bolje opremljenim suvenirnicama, kojoj bi ruke svezao lisicama, smoždio ju policijskim batom, probadao iglicama, gazio stopalima, mlatio spolovilom, ponekad bi si, naravno, pritom i spolovilo ozljedio, jer zaboravio bi, u žaru, povaditi iglice, i tek bi nakon toga, izmožden, mogao pasti u svoj bolan san neznanog junaka, koji se borio protiv nepravde i opačine, sam iz svoje podrumske sobice, sam pod svojom krinkom, koja bijaše tako dobro razrađena da joj više ni sam nije znao granica, sve je za pravdu bio spreman učiniti, sve, eto kakav je to čovjek bio, kakva ništarija, nikakvih principa nije imao, znali smo da neće spavati dok se ne dočepa Debelog, pa ni to mu neće biti dosta, on će i kasnije, jer to su bili takvi ljudi, mada ga se to nimalo ne tiče i čak je i zabranjeno, pratiti Debelov proces, dolaziti pod krinkom u sudnicu, grickati pistacije, sve bilježiti na svoje papiriće, na svoje odvratne papiriće i to je, eto baš to, bilo ono najgore kod njega, što je vječito imao džepove pune tih zahodskih papirića, upotrijebljenih i onih čistih, eto takav je to čovjek bio i zaista nije bilo šanse da nekoj takvoj osobi našeg supatnika prepustimo, a sad mu je bio sve bliže, bio mu je, takoreći, za petama, i mi napokom odlučismo napustiti sobicu, Gizer je sve stvari već odavno spakirao, jer on je bio najnestrpljiviji da pođemo, zaista ga je sve to već izluđivalo, čak je zbog nas jednom zaista, to je bilo nečuveno i zakasnio na sud, jer nije mogao pronaći čarape, kojima se Vjeko tijekom noći pokrio po ušima, koje mu u to vrijeme bijahu čista hladnetina, zapravo je i Vjeko već želio poći iz sobice, osjećao je da mu treba promjena zraka, a i inače se otkad smo došli nije ovdje dobro osjećao, pritiskala su ga neka mučna sjećanja, nekakve vizije, nešto mu je u toj odvratnoj sobici bilo poznato, ali nije znao što, a takvu situaciju on nije mogao podnijeti, i tako bi odlučeno da se krene, ali morali smo ovaj puta znati kamo, nismo si mogli priuštiti još jednu onakvu besciljnu jurnjavu, to bi nas dokrajčilo, a i benzin je bio iz dana u dan sve skuplji, trebalo se ponašati ekološki, trebalo je pronaći kakvo sigurno spremište za Debelog, kakvu sigurnu kuću, sve veze bijahu potegnute, Gizer je čak i obiteljskog ispovjednika kontaktirao, ja sam obukao odijelo i pošao u redakciju, sve kako bismo našli nekog tko zna nekog tko zna nekog tko bi nam svoju vikendicu na neko vrijeme posudio, i to pod uvjetom da tu osobu ne moramo upoznati, jer nismo željeli ostavljati tragove i izlagati se nepotrebnom riziku

Uši je probadao i napadni humor, koji kao da je potvrđivao tezu da ispod svake urbane, tzv. rock ' n ' roll komedije, čuči jedna Tesna koža sa svojim populističkim, narodskim humorom.

Što je on tamo radio i zašto je nožem probadao engleskog navijača, nije poznato, ali domaća javnost svakako može s olakšanjem zaključiti kako su neki naši navijači možda pozdravljali fašističkim pozdravom i mahali ustaškim insignijama (zbog čega nas je UEFA novčano kaznila), da su neki drugi možda malo harali lisabonskim dućanima (preko čega su novinari opet blagonaklono prešli), ali da nitko od njih nije nikoga zaklao.

I dok se Dioniz vrtio i pogledom probadao pojavila se opet Talija.

Golim okom također se mogao vidjeti, jer je izgledalo kao malo veća zvijezda, ali desetak puta jačeg sjaja, koji je jednostavno probadao oči.

Usprkos mojoj terapiji i stanju u kojem sam bio, dok je taj čovijek govorio probadao je moje srce.

Još neoguljeno nalakiran, probadao je zrak ispred staračkih brloga, nagađao koja je životinja danas pobjegla pod dječačko krzno i čiji će topot omekšavati odlazak na spavanje

Tajanstveni mi je pogled probadao leđa.

Njena uzdignuta glava zabačena unatrag, kosa što je slobodno padala niz rame i pohotno stanjanje dok ju je probadao tvrd organ istovremeno se mazeći sa klitoriksom bili su uistinu lijep prizor i za pamćenje i za sjećanje

A Oženjeni me cijelo vrijeme probadao očima i vrtio čašu u rukama..

Svi su se razbježali kad je Isus nosio svoj preteški križ, a majčinsko srce je probadao mač.

Raširio mi je ruke iznad glave na jastuku i stavio u njih svoje tople dlanove dok me mali John Thomas još uvijek marljivo probadao.

Zvuk njenog smjeha je probadao zrak, dopirao do uha, proklizao kroz sve kanale i došao do srca i zabadao jedno slovo za drugom u moje srce.