A ni onima koji su već kršteni nikada ne prestaje propovijedati obraćenje i pokoru; i onima koji su sagriješili poslije krštenja, vlašću koju je primila od Krista, podjeljuje sakrament pomirenja (sakrament pokore, ispovijed).

Subotnji program obuhvatio je katehezu fra Ivana Matića, sakrament pokore, susret sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem, Službu svjetla, koncert dugoselske duhovne rock skupine Zakon neba te na posljetku sv. Misu i klanjanje.

Za one naime koji poslije krštenja padnu u grijehe, Isus Krist je ustanovio sakrament pokore, kad je kazao: Primite Duha Svetoga.

Od svetog Arškog župnika mi se svećenici možemo naučiti ne samo nepokolebljivom pouzdanju u sakrament pokore koje nas potiče ponovno ga staviti u središte naših pastoralnih briga, već također metodu " dijaloga spasenja " koji taj sakrament za sobom povlači.

Ako to okolnosti svjetuju, slavlju ovog sakramenta moze prethoditi sakrament pokore, a za njim uslijediti euharistija.

Kad je Isus Krist ustanovio sakrament pokore?

Isus Krist ustanovio je sakrament pokore na dan svoga uskrsnuća, kad je ušao u dvoranu gdje su bili apostoli te im svečano podijelio vlast otpuštanja grijeha. 676. P.

Budući pak je Bog bogat milosrđem [ Ef 2,4 ] koji dobro zna kako smo sazdani [ Ps 103,14 ], donio lijek života onima koji su se poslije (krštenja) predali u službu grijeha i vlast đavla, to jest sakrament pokore [ kan. 1 ], kojim će se onima koji poslije krštenja padnu, primijeniti dobročinstvo Kristove smrti.

Ovaj naime sakrament pokore je potreban za spasenje onima koji su pali poslije krštenja, kao što je krštenje (potrebno) onima koji još nisu preporođeni [ kan. 6 ].

Po završetku predavanja okupljeni su imali priliku za sakrament pokore i pomirenja.

Dakle ženi koja je počinila preljub Krist je obećao oproštenje tog grijeha ako se ona pokaje zbog njega, i Gospodin će u njzinoj duši ponovo uspostaviti život posvetne milosti kad ona primi sakrament pokore (ispovijedi).

Ipak zbog toga nisu mislili da je sakrament pokore ustanova srdžbe i kazne; kao što nikada nitko od katolika nije mislio da se takvim našim zadovoljštinama ili zamračuje ili nekako umanjuje snaga zasluga i zadovoljštine Gospodina našega Isusa Krista; dok novatori ne želeći to shvatiti uče, da je novi život najbolja pokora tako da zadovoljštini oduzimaju svaku snagu i korist [ kan. 13 ].

Ta priprava neizostavno uključuje sakrament pokore i pomirenja, odnosno ispovijed.

Zato i obracenje obuhvaca istodobno i Bozje oprostenje i pomirenje s Crkvom; i to sakrament Pokore i Pomirenja izrazava i liturgijski ostvaruje.

Papa kaže da svi svećenici mogu od Arškog župnika naučiti neiscrpivo pouzdanje u sakrament pokore, ali i metodu dijaloga spasenja koji se u ispovijedi treba odvijati.

Ovaj sakrament zovemo još i sakrament Pokore, Pomirenja, Obraćenja, Oproštenja.

Zove se sakrament pokore jer posvećuje osobni i zajednički put obraćenja, kajanja i zadovoljštine kršćana grešnika.

Sakrament pokore »samo utoliko donosi spasenje koliko ga čovjek prihvaća, to znači koliko je usvojen na izvorno evanđeoski čin, »metanoja«, čin stvarnog povratka k Bogu i k vidljivoj Crkvi« (br. 134).

Gospodin je pak sakrament pokore ustanovio prije svega onda, kad je poslije uskrsnuća dahnuo u svoje učenike, govoreći: Primite Duha Svetoga.

Gospodin Isus Krist je sakrament pokore ili ispovijedi ustanovio da kršćaninu koji je smrtnim grijehom krsnu milost izgubio još jedno sredstvo pruži po kojemu se može osloboditi od vječne propasti.

Svi smo na Krštenju oslobođeni grijeha, a sakrament pokore pomaže živjeti u milosti posvetnoj i u njoj ustrajati, istaknuo je predvoditelj slavlja.

Sakrament pokore preporučujemo toplo i Vašoj sestri koja je nevjernički posjetila vidovnjakinju.

Treba živjeti sve sakramente: sakrament pokore, euharistije, treba otkriti njihovu duhovnu ulogu.

U tu grupu spadaju oni kršćani koji od svete Katoličke Crkve određena sredstva milosti, odnosno sakrament pokore ili ispovijed i Presveti oltarski sakrament ili tijelo Gospodinovo više ne primaju govoreći da im to ništa ne koristi, jer su oni već posve izgubljeni.

Svećenik može dijeliti sakrament pokore (ispovijed), bolesničko pomazanje i voditi sv. misu tj. pretvarati kruh i vino u Tijelo i Krv Kristovu.

Zove se sakrament pokore jer posvećuje osobni i zajednički put obraćenja, kajanja i zadovoljštine kršćana grešnika.

Benedikt XVI. u spomenutom Pismu veli: " Sakrament pokore je važan.

Sakrament pokore i pomirenja je već tu u Isusovim riječima obećan u svoj božanskoj darežljivosti i određenosti.

Moguće je da, premda u iskrenosti nakane da se više ne griješi, iskustvo prošlosti i svijest o sadašnjoj slabosti pobude strah pred novim padovima, ali to ne donosi predrasudu o vjerodostojnosti nakane da se učini sve što se može kako bi se izbjegao grijeh, kada je s tim strahom ujedinjena volja, poduprta molitvom (Ivan Pavao II., Sakrament Pokore, Kršć. sadašnjost, Zagreb, 1997., str. 71 - 78).

Kan. 2. Tko miješajući sakramente kaže da je samo krštenje sakrament pokore, kao da ta dva sakramenta nisu odvojena, te da se zbog toga (pokora) ne naziva ispravno druga daska poslije brodoloma, neka bude kažnjen anatemom [ usp.