SMILJAN RELJIĆ bio je šef SZUP-a od 1992. do 1997. i uskoro bi trebao biti ispitan o aferama iz tog doba Sumnja se da te osobe koriste isti način djelovanja, bez obzira na to radi li se o prikrivanju kriminala kroz postupke javne nabave, ili o prikrivanju ratnih zločina, što je prioritet tekuće akcije.

Smiljan Reljić, ravnatelj SZUP-a do 1997., dao je nalog da se ona uništi prije njegova odlaska s te dužnosti.

Prema tome, nakon serijala kaznenih djela u manipuliranju s Dasovićevom pričom o Gospiću Smiljan Reljić, bivši ravnatelj SZUP-a i donedavni djelatnik UNS-a, dugi proces zataškavanja gospićkih ratnih zločina finalizirao je krivokletstvom pred sudskim vijećem.

Nakon što je biskup Frano Franić istaknuo da je Ivan Meštrović bio veliki Hrvat i katolik predsjednik drniškog narodnog odbora Smiljan Reljić dovkinuo je: " Narod tako ne misli " Reljiću se priključilo još pet-šest bukača povicima: " Fašistička huljo, Mi smo vas potukli u ratu, Zločinci, Popovsko smeće " Nakon naraslih tenzija Reljić se s pristašama povukao, a lijes je unesen u obiteljski mauzolej gdje je biskup Franić izmolio posljednju molitvu.

Za Petrača bi taj slučaj također mogao biti neugodan, posebno ako se ispostavi da je u nesreći sudjelovao i Smiljan Reljić, a da je njegovo sudjelovanje u slučaju Petrač, kao uostalom i policija i svi umiješani, prešutio.

Trojac se spojio sredinom devedesetih u operaciji privatizacije murterskog hotelsko-turističko-ugostiteljskog poduzeća " Slanica ": diplomirani ekonomist, doušnik SZUP-a i zaposlenik poduzeća " Kornatexpres " Markov bio je glavni Dodderov čovjek za otkup dionica od malih dioničara, pri čemu su se dionice " Slanice " otkupljivale novcem iste te tvrtke, dok je Smiljan Reljić brinuo da se u taj poduzetnički pothvat ne petljaju represivni državni organi.

Jučer su trebali biti saslušani i Milorad Pajić, Ivo Fuštin i Smiljan Reljić.

Upravo posljednji je bio prekretnica u tome, da Željko Škorvlj (po Tomislavovom nahođenju kako je njegov kolega sa Fakulteta Smiljan Reljić, sa područja Drniša od kuda je i Budiša), poduzme aktivnosti suradničke strukture prema Reljiću, te istoga ustupi djelatniku Špiri Ninčeviću, na daljnje postupanje, a koji je Reljića registrirao kao suradnika pod pseudonimom Glavonja.

Koliko mi se čini ima veze sa obavještajnim službama - Smiljan Reljić (link na Feral).

Penić, Smiljan Reljić i drugi Tuđmanovi žbirovi javno su pravdali uhođenje novinara tvrdeći da novinari špijuniraju njih, odnosno da se bave tajnim službama, pa moraju i tajne službe njima.

Merčepov branitelj Marko Ujević je pak predložio saslušanje 15 - ak svjedoka među kojima i bivše dužnosnike Vlade, Sabora, MUP-a i SZUP-a, kao što su Franjo Gregurić, Žarko Domljan, Vladimir Šeks, Ivan Jarnjak, Ivan Vekić, Josip Perković i Smiljan Reljić, ali i HTV-ovog novinara Aleksandra Stankovića.

Kao i jučerašnji svjedok bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova Smiljan Reljić posvjedočio je da su se događaji u Pakračkoj Poljani istraživali u sklopu kriminalističke obrade ubojstva zagrebačke obitelji Zec.

Smiljan Reljić je, bio 2000 - e savjetnik kod Tomislava Karamarka u UNS-u zahvaljujući pismu libijskog diktatora pukovnika Muammara Abu Minyar al-Gaddafija njemačkom kancelaru Helmutu Kohlu kojeg je iz Libije u Berlin trebao prenijeti Stjepan Mesić, ali je završilo u rukama CIA-e, BND-a i SZUP-a. "

Na suđenju Tomislavu Merčepu svjedočio je Smiljan Reljić, bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova.

O formiranju ove postrojbe Predsjednik Tuđman (a kasnije i Šušak) je znao onoliko koliko mu je rekao Josip Manolić i njegovi ključni kadrovi; Ministar unutrašnjih poslova Josip Boljkovac i kasnije Ivan Vekić, čelnik SZP-a Smiljan Reljić, Ministar obrane Martin Špegelj i čelnik SIS-a Josip Perković, a oni mu nisu rekli ništa.

Nju je privatno tužio Smiljan Reljić, bivši šef SZUP - a i savjetnik UNS-a, koji se na raspravi nije pojavio, a zbog teksta pod naslovom " Smiljan Reljić uskoro će biti pritvoren? " objavljenog u našim novinama sredinom travnja prošle godine.

Matasa je u obavještajnu zajednicu uveo Smiljan Reljić, bivši ravnatelj SZUP-a.

U pismu Turek tvrdi da nije u ravnopravnom odnosu s ostalim podnositeljima predstavki te navodi da je prema njegovim saznanjima Smiljan Reljić svoju predstavku uputio u siječnju ove godine, kad i skupina novinara.

Osim Brzovića, Krvavicu je navodno gorljivo štitio i njegov prijatelj i politički zaštitnik Smiljan Reljić, Brzovićev prethodnik na mjestu šefa SZUP-a.

Početkom rata regrutiran je u SZUP kojem je na čelu bio Smiljan Reljić.

Vozio je službeni BMW, bio odjeven u skupa odijela a često je organizirao i tulume po restoranima na kojima su redoviti gosti bili Smiljan Reljić i brojni varaždinski poduzetnici.

Za što je taj novac koristio Smiljan Reljić, kao i koliko je novca doista primio, to bi on osobno uskoro mogao objašnjavati u novoj istrazi.

Policija u okviru iste istrage namjerava ispitati više desetaka osoba iz miljea obavještajnih i vojnih obavještajnih službi, uključujući i gotovo sve osobe koje su bile na čelu tih službi od 1996. do 2000. Među njima su i Smiljan Reljić, koji je ravnatelj SZUP-a, preteče današnje SOA-e, bio od 24. lipnja 1992. do 27. siječnja 1997., te Ivan Brzović, koji je istu funkciju obnašao od 27. siječnja 1997. do 10. veljače 2000. Veliki policijski udar na bivše čelnike obavještajne zajednice počeo je nakon što je napravljen konsenzus u kompletnom državnom vrhu, a akciju je pomno pripremila tzv. task force skupina hrvatske vlade u kojoj se nalaze stručnjaci Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova, obavještajnih agencija i Državnog odvjetništva.

Smiljan Reljić je priznao autentičnost te snimke, a teško je posumnjati u autentičnost Dasovićeve izjave koji je tada Reljiću priznao i da je bio u streljačkom vodu, ali da je pucao u zrak.

Navodne Norčeve riječi izravno optužuju i tadašnju Vladu RH i vrh policijsko-obavještajnog aparata, a i Smiljan Reljić će morati preciziriati do kada je točno mislio " zataškavati " cijeli slučaj.

U siječnju 1992. godine Smiljan Reljić o tome govori u pismu predsjedniku Vlade koji je ujedno bio i predsjednik Kriznog štaba Vlade Republike Hrvatske, kada govori o strijeljanju jedne grupe građana srpske nacionalnosti u Gospiću, kojim strijeljanjem je zapovijedao zapovjednik brigade u Gospiću, Mirko Norac Kevo, a koji je prije toga zapovjedio da to što moraju činiti, čine u ime Vlade Republike Hrvatske i da im je to Vlada Republike Hrvatske stavila u zadatak.

U žalbi ne prihvaća niti informaciju oko zbivanja na području Općine Gospić, a koju 29. siječnja 1992. godine Smiljan Reljić upućuje predsjedniku Vlade i u kojoj se kaže da je Tihomir Orešković na perfidan način pod svoje zapovjedništvo stavio osobe vrlo čudnih karakteristika koje su u četi Vojne policije i da je Vojna policija i svaki segment oružanih snaga u Gospiću pod zapovjedništvom jednog od ljudi odanih Tihomiru Oreškoviću.

To iz razloga jer da je Smiljan Reljić svjedok koji je ucijenjen, koji se boji i koji je pripadnik Manolića, koji govori neistinu i da ustvari nema pojma o Gospiću s lica mjesta.

Smiljan Reljić, šef SZUP-a u njegovom najmračnijem razdoblju, uspio je uoči izbora 2007. napokon postati član HSS-a.

Oreškovića je iz takta svojim odgovorima izbacio samo Smiljan Reljić, kojemu je rekao da je idiot i da laže, a uvrede je začinio i psovkama.