" U točki pak 4. izreke tužitelju je dosuđen iznos od 35.000,00 kn koji bi mu trebali platiti tuženici od 1. - 5. na ime naknade štete za neovlaštenu uporabu tužiteljevog autorskog djela, skladbe Upregnite u fijaker vrance na nosaču zvuka " VRANAC ", s obrazloženjem (str. 5. st. 3, drugi dio rečenice) koje glasi:... s druge strane ovaj sud je ocijenio da tužitelj satisfakciju može dobiti i kroz naknadu od 35.000,00 kn, jer je po ocjeni ovoga suda upravo ta svota dovoljna kao naknada kako za povredu autorskog prava tužitelja tako i za buduće tantijeme koje će prispjeti izvođačima, te je odlučeno kao u toč. 2. - 4. izreke.

Od tužiteljevog prijedloga za zatvorsku kaznu od godinu i dva mjeseca nepravomoćno je odredio šest mjeseci zatvora.

" U konkretnom slučaju ne radi se o oponašanju tužiteljevog žiga, jer riječi tužiteljevog proizvoda " ARF " i tuženikovog proizvoda " FAR " ne liče, ne zvuče slično ni zvukovno niti izgledaju vizuelno slično iako se radi o identičnim slovima koje sačinjavaju riječi " ARF " i " FAR ", ali predmetnuta slova daju sasvim drugačiju riječ, drugačijeg izgovora i glasovnog utiska.

Ovo tim više što je između stranaka nesporno da je tuženikov proizvod " KUBIS " drugačije namjene od tužiteljevog proizvoda " BIS ", pa i to upućuje na to da u gospodarskom prometu ne može doći do zamjene proizvoda i zablude kupaca pri kupnji proizvoda.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su pravilno odlučili da je tuženik, kao pravni sljednik tužiteljevog poslodavca, odgovoran za spornu štetu na temelju odredbe čl. 15. ZZR u svezi s odredbama čl. 173. i čl. 177. st. 1. i 2. ZOO.

Kako je tuženik kao zakupodavac nesumnjivo stekao korist od tužiteljevog ulaganja u uređenje poslovnog prostora, jer je isti poslovni prostor odmah dao u zakup za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, dužan je zakupcu dati naknadu za koristi koje ima, kako propisuje odredba čl. 132. st. 4. ZOO. " VSRH, Rev-1000/2006 - 2 od 11. srpnja 2007. godine.

Međutim, iz same tužbe te iz dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi da bi tužitelj bio nosilac za štićenog žiga kod Saveznog zavoda za patente, već se radi o tužbi zbog tuženikove ne ovlaštene upotrebe tužiteljevog naziva - tvrtke.

Sud nije razmatrao tužiteljevu tvrdnju da je otkaz rezultat njegovog, tužiteljevog, sindikalnog rada.

Razlozi tome mogu biti različiti, no najčešće se u praksi pojavljuju kao intervencije usmjerene umanjenju imovine ili prava tuženika ili ovršenika sa ciljem onemogućavanja ili otežavanja prinudnog ostvarenja tužiteljevog potraživanja.

Osim toga, kao što je rečeno, i to grafičko rješenje koje koristi tužitelj i tuženik je različito i dis tinktivno za prosječnog kupca odnosno potrošača, a prosječni kupac ne mo ra obratiti osobitu pažnju, da bi uočio razliku naziva - tvrtki tužitelja i tuženika, pa u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 118. st. 3. citiranog zakona tj. ne radi se o oponašanju tužiteljevog znaka - tvrtke. "

Provedenim dokaznim postupkom utvrđeni su osnova i visina štete, jer je tuženik oponašanjem tužiteljevog modela spriječio povećanje tužiteljeve imovine (izmakla korist) tako što je prodavao mjerače volumena tekućine sadržanog u bocama raznih oblika, pa je time spriječio povećanje tužiteljeve imovine, a koju bi tužitelj ostvario proizvodnjom i prodajom takvih mjerača.

Naime, tuženik je respektabilna parlamentarna stranka pa nema nikakva dokaza ni indicija da bi on uporabom tako lijepog znaka, tužiteljevog autorskog djela, nanosio bilo kakovu štetu autorovu ugledu ni njegovoj časti.

Sud je pored toga zauzeo stajalište da tužitelj (primatelj) nije znao da je prijevoznik pristao da lučki slagač kao tužena strana vrši radnje iskrcaja tužiteljevog tereta.

" Po prvostupanjskoj presudi tuženik je dužan... tužitelju platiti na ime odštete, zbog povrede tužiteljevog imovinskog autorskog prava, iznos od 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kako je specificirano u točci 1. izreke; iznos od 5.000,00 kn na ime odštete zbog povrede tužiteljeva moralnog autorskog prava sa zakonskim zateznim kamatama od 13. prosinca 2001. godine do isplate (točka 2. izreke presude); s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen (točka 3. izreke), a ujedno je tuženik dužan tužitelju platiti parnični trošak u iznosu od 8.052,00 kn (točka 4. izreke).

NSRHEP-a je tu obvezu ispunio, međutim kako je poslodavac u kolektivnim pregovorima 2002. god. nudio manja prava od već stečenih Kolektivnim ugovorom iz 1999. god. s obzirom na klauzulu stečenih prednosti iz čl. 139. istog, to sindikat tužitelja nije mogao sklopiti takav KU jer bi to sklapanje bilo na štetu članova i takvo ponašanje tužiteljevog sindikata bilo bi suprotno čl. 194. (čl.185) ZR-a te međunarodnim konvencijama rada zbog toga što bi sklapanje takvog ugovora bilo u korist poslodavca, a na štetu radnika.

Registracija: Oct 2003. Lokacija: Varaždin Postova: 4,652 Quote: montecito kaže: Ma sve ja to znam, ali pitam s tužiteljevog i sudskog stajališta.

Prema ocjeni prvostupanjskog suda iako su se u javnosti vodile mnoge polemike oko tužiteljevog " prava na kvadratiće ", sud je mišljenja da je tužiteljevo autorsko djelo originalna umjetnička tvorevina rastera državnog grba kroz primjenu dva izmjenična, dijagonalna postavljena kvadrata i to baš u slovu " T " kao distinktivan element logotipa HRT.

Lawrence Lessig, ugledni profesor s Harvarda i stručnjak za pravo, slaže se s Swartzovom obitelji i kaže da je Swartz bio žrtva tužiteljevog " nasilničkog ponašanja ", u kojem je tužitelj iskoristio relativno mali prijestup i označio Swartza kao " zločinačkog kriminalca ", te ga prisilio da prizna krivnju za više kaznenih djela.

zbog pogrešne primjene materijalnog pava prvostupanjski sud je izveo pogrešne zaključke, da se u konkretnom slučaju radi o povredi prava kojima se štite znakovi razlikovanja tj. da se radi o neovlaštenoj upotrebi na strani tuženih u proizvodnji i gospodarskom prometu zaštićenog tužiteljevog znaka, te da je trebalo primjeniti odredbu čl. 118. ZIV-a.

U postupku u kojem je Republiku Hrvatsku zastupalo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, sud je utvrdio kako Republika Hrvatska ni na koji način nije povrijedila Sporazum, već je tužitelj kao strani ulagatelj imao isti tretman kao i domaće osobe, niti je na bilo koji način zbog radnji Republike Hrvatske došlo do umanjenja ili oduzimanja tužiteljevog ulaganja. (5. 6. 2008.) više

Z., kao ugovaratelj osiguranja svojih radnika od posljedica nesretnog slučaja, nije uplatio premiju iz ugovora o osiguranju sklopljenog sa tuženikom, što je imalo za posljedicu raskid ugovora i gubitak tužiteljevog prava koje bi mu kao osiguranoj osobi pripadalo na temelju tog ugovora, jer da bi u slučaju da je odmah nakon podnošenja zahtjeva za isplatu osigurane svote tuženik obavijestio tužitelja o neplaćanju premije, tužitelj kao zainteresirana osoba imao mogućnost platiti premiju.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljev poslodavac GFK d. o. o. policom od 1. veljače 1996. kod tuženika dugoročno osigurao svoje radnike kao korisnike osiguranja od posljedica nesretnog slučaja, da je plaćanje premije osiguranja od 4.951,32 kn za tekuću godinu ugovoreno u četiri jednaka obroka dospijevajuća 1. veljače, 1. kolovoza i 1. studenog 1996., da niti jedan obrok premije nije plaćen, da je tužitelj doživio nezgodu na radu 24. kolovoza 1996., a 13. rujna 1996. podnio je tuženiku prijavu i zahtjev za isplatu naknade po navedenoj polici kolektivnog osiguranja, da je tuženik započeo i proveo tzv. mirni postupak obrade tužiteljevog zahtjeva, te utvrdio njegov 100 % - tni trajni invaliditet, te da je tuženik 9. srpnja 1998. odlukom svoje drugostupanjske komisije otklonio zahtjev za isplatu naknade s obrazloženjem da ni jedna zainteresirana strana nije uplatila ni jednu ratu premije zbog čega je došlo do raskida ugovora.

4. Navodi iz zahtjeva za privremenom mjerom, odnosno diskriminacija i šikaniranje, kao i otkaz ugovora o radu rezultat su tužiteljevog sindikalnoga rada i njegovog zalaganja da se spriječi kriminal u Zračnoj luci Zagreb.

" Predmet spora je zahtjev tužitelja kao osiguranika da mu tuženik kao osiguravatelj, na temelju ugovora o osiguranju tužiteljevog stambenog objekta u S. od rizika požara i nekih drugih opasnosti (dobrovoljno imovinsko osiguranje) naknadi štetu nastalu na osiguranoj imovini dana 13. kolovoza 1991. kad je na objektu tužitelja došlo do požara u kojem je potpuno izgorio kat u potkrovlju tužiteljeve kuće.

U konkretnom slučaju distinktivni elementi na tuženikovim proizvodima su nebitni, tako da ukupni dojam, a što je bitno napose, jer se radi o istim proizvodima upućuje na zaključak da je riječ o oponašanju tužiteljevog robnog žiga. "

Presudom se odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, o osnovanosti tužiteljevog traženja upravljenog ka pružanju pravne zaštite određenog sadržaja.

Neovisno o tome koliko ja bila širina nogostupa na ovim stepenicama ili koliki je bio razmak među njima, pa čak i neovisno o tome jesu li ove stepenice imale rukohvate ili ne (u trenutku tužiteljevog ozljeđivanja), njihovu upotrebu u takvom konstrukcijskom stanju odobrilo je nadležno tijelo, koje je tuženicima izdalo odgovarajuće brodske svjedodžbe, uključujući i one koje se odnose na postojanje sigurnih uvjeta za život i rad na brodu.

" Trgovački sud u Splitu pobijanom presudom naložio je tuženiku da je dužan trpjeti namirenje tužiteljevog potraživanja u iznosu od 137.800,00 kn sa sporednim tražbinama iz cijene koja će se postići sudskom prodajom m/b VITAR luke upisa Split pobliže označenog u izreci presude, te upisanog u Glavnoj knjizi upisnika pomorskih ribarskih brodova Lučke kapetanije Split u ulošku broj 5 R-178. Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 11.199,20 kn.

Uzevši u obzir mogući dohodak tužiteljevog gospodarstva s obzirom na veličinu posjeda i broj članova domaćinstva, prema provedenom vještačenju, te doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja (10 %) drugostupanjski je sud obvezao tuženike da solidarno tužitelju naknade štetu zbog izgubljene zarade u godišnjim iznosima od rujna 1989., pa nadalje, te da mu od 1. siječnja 2009. plaćaju rentu u iznosu od 21.223,20 kn godišnje sa zateznim kamatama, a time je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Od svađa i promjena odvjetničkih timova do tužiteljevog inzistiranja na takozvanim topničkim dnevnicima