Tragovi starijeg teksta u onom redigiranu tekstu o stvaranju, kakav je ušao u kanon, nisu odmah uočljivi, dok je takve slojeve u drugim biblijskim tekstovima lakše razlučiti jer su najčešče dani u dubletama: u njima se odmah zamječuje stanovito nesuglasje več u samoj organizaciji teksta. (13) Stoga Ricœur tvrdi da razlučivanje različitih redakcijskih razina zahtijeva prethodnu strukturalnu analizu bez nje nije moguče prepoznati razlike u značenju na razini dubinske strukture. (14) (13) Najpoznatiji primjer dubleta je, primjerice, opis prelaska Mojsija i naroda preko Crvenog mora: u jednoj (jahvističkoj) verziji Mojsije smiruje Izraelce, za kojima je potjera, jamčeči im da oni neče trebati ništa učiniti; tada JHVH naredi da zapuše vjetar koji osuši more (Izl 14, 13; 15,10), a u drugoj (svečeničkoj ili elohističkoj) verziji Mojsije ispruži svoj štap nad morem koje se razdvoji, tvoreči dva zida, izmeču kojih po suhu prelaze Izraelci (Izl 14, 16).