šȗm m <N mn šúmovi>

DEFINICIJA

neodređeni zvuk umjerene jačine koji nastaje nepravilnim titrajem, treperenjem zvučnih valova različite duljine i postojanosti [šum potoka; šum u glavi; šum u primanju emisije radija; šum srca, pat.

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka, moguće preklapanje s v. šuma): Šȗm (Dugo Selo, Osijek), Šúmak (115, Zagreb, Zagorje, Samobor, Zaprešić), Šúmonja (280, Ogulin, Primorje, Zagreb)
hidronim. (ob. potoci): Sùmetlica (Požega), Šȗm (Lobor), Šùmeci (Lobor), Šùmeć (Slavonija), Šuméćac (Zelina), Šùmećica (Otočac), Šùmetica (Petrinja), Šùmetljica (Pakrac)
top. (naselja): Šùmećani (Ivanić Grad, 477 stan.), Šùmet (Imotski, 307 stan.), Šùmetlica (Nova Gradiška, 332 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *šumъ (rus., češ. šum)

PRIMJERI U REČENICAMA