žȃr m

DEFINICIJA

1. završno stanje i oblik izgaranja drva itd. kad nestanu plamen i dim; žeravica, žerava
2. pren. oduševljenje, ushićenje, zanos, uzavrelost, žestina [u žaru istraživanja]
3. a. sjaj u očima b. rumenilo, crvenilo u licu

ONOMASTIKA

Žárko m. os. ime (narodno); hip.: Žáre
pr. (od imena i nadimačka): Žákić (120, Nova Gradiška, Križevci, Slavonija), Žárak (200, Dubrovnik, Gospić, Osijek), Žárić (220, Koprivnica, Slavonija), Žàrina (Turopolje), Žarínac (Glina, Banovina), Žàrīnčić (Sisak), Žárkić (Slavonski Brod, Baranja), Žárko (220, Kaštela, Split, Zaprešić, Sinj), Žárkov (Šibenik, Metković, Senj), Žárkovac (Rijeka), Žárković (1440, Daruvar, Benkovac, Trogir, Banovina, Lika, Podravina)

ETIMOLOGIJA

prasl. *žarъ (rus. žar, češ. žar) ≃ gorěti, v. gorjeti

PRIMJERI U REČENICAMA