Pomalo kao Marko Antonije Eksoh iz Tunbridge Wellsa.

Ne treba nam sad Marko Antonije!

Pogledaj nas, plovimo rijekom kao Antonije i Kleopatra na svojoj splavi.

Ako se sjećate, Antonije je, vjerujući da je Cleopatra mrtva ubio se vlastitim mačem.

Cleopatra, Marko Antonije, Lincoln, Ivana Orleanska, svi vi.

A u Rimu, Marko Antonije neka govori u Cezarevo ime.

Ako ikom na svijetu vjerujem, onda je to Antonije.

Jednom će te to koštati glave. To će najvjerojatnije biti tvoj mač, Antonije.

Kada te Antonije želio skratiti za glavu... za pravedan cilj.

Antonije je upravo došao sa sastanka s mojim prijateljima, sa dobrim vijestima.

Cimber, Marko Antonije ne smije ući u Senat sa Cezarom.

Neka Antonije bude blizu tebe.

A s tobom, čak i u najboljim danima, nije bilo lako reći istinu. Ali ti govoriš tako dobro, Antonije. Rečeno mi je, da si čitao Cezarev testament... do pljačkanja, ubijanja, slobodnih građana Rima, imenujući za njegovog nasljednika njegovog nećaka, Octaviana.

Hoćemo li odabrati komad zemlje, Antonije, samo ti i ja?

Antonije je iznio Caesarionove zahtjeve Senatu.

Antonije će doći. Bit će mu potreban Egipat.

Antonije, kampanja protiv Parthie neće biti baš laka.

Koje su drhtale od zadovoljstva kad je poslao po njih gospodar Antonije.

Ja sam u Egiptu. Večeras i sutra, ako se gospodar Antonije poželi sresti s njenim Veličanstvom, doći će kod nje, u Egipat.

Dat ću sve od sebe, učeni prijatelju, da učinim da gospodar Antonije dođe.

Marko Antonije, kako si brz.

Ali, Antonije, koristi ono što imaš.

Antonije se hranio mrvicama Cezara... koje su padale sa stola Julija Cezara.

Antonije, nemoj ostati dugo u Aleksandriji!

Koliko Antonije zna o ovome?

Antonije, kako ću ja živjeti?

Antonije mora znati i shvatiti da je u srcima Rimljana, svih nas, i da je uvijek bio.

I kako bi Antonije mogao bolje pokazati ljubav prema Rimu i miru... - Nego prihvaćanjem?

Antonije nije Cezar.

Gospodar Antonije i Octavian Cezar su se sreli i dogovorili se.