- Definicija i značenje riječi Bonifacije, kao i primjeri u rečenici
Bonifácije
DEFINICIJA
1. v.
2. ime devetorice papa (5—15. st.)
3. VIII (1235—1303), papa, izdao
Dekretalije u kojima dokazuje prevlast duhovne vlasti nad svjetovnom, uveo obljetnicu 1300, prve Svete godine
4. Sv. (672—754), anglosaski biskup, kao misionar organizirao crkvu u Njemačkoj i Francuskoj
ONOMASTIKA
m. os. ime (svetačkoga podrijetla)
rij.;
hip.:
Bóne
pr.:
Bonefàčić (Krk, Primorje),
Bonifàčić (130, Krk, Primorje) (u Sloveniji: Bonač, Bončina, Bone, Bonšek, Bonjšak)
ETIMOLOGIJA
lat. Bonifatius ≃ bonum: dobro + facere: činiti
SINONIMI I SLIČNE RIJEČI
atanazije, egidije, bazilije, damaz, celestin,
klement, inocent, irenej, julijan, kalist, paškal,
alfons, ignacije, hilarije, anzelmo, maksimilijan, tripun, gaudencije, siksto, grgur
PRIMJERI U REČENICAMA
Gostujući sudac, veleučeni Bonifacije.