Rimljanin se širi.

Biti Rimljanin je gotovo kao poziv.

Rimljanin će smjesta prepoznati ove otvore i stupove kao dio pekarske opreme.

Neki bi stari, bogati Rimljanin smatrao ovu grobnicu neukusnom.

Prosječni Rimljanin čudio bi se kako mi pokušavamo poštovati i očuvati različite kulture.

Kako je bilo biti običan Rimljanin?

Rimski pisci u šali su zapisivali da nijedan Rimljanin ne smije izaći bez ostavljene oporuke.

A pošto si Rimljanin, trebao bi znati svoj latinski.

Ja sam slobodan Rimljanin.

Ah, ti si kao Rimljanin.

Radije ću biti ovdje, slobodan među braćom... suočen s dugim maršem i teškom bitkom... nego da sam najbogatiji Rimljanin... debeo od hrane koju nije zaradio... i okružen robljem.

Ali u Rimu svatko postaje Rimljanin za tri dana.

Posebno jedan Rimljanin.

Aleksandrija? - On je odabrao tako. - Ja sam Rimljanin.

Govoriš kao pravi Rimljanin, Ramose. I borit ćeš se uz mene, na mjestu Rufia.

Prije mene, ovo je nosio drugi Rimljanin koga je ubio Rim.

I Rimljanin je pitao,

Danas Rimljanin ima mnogo toga za razmišljanje.

Ja sam Rimljanin! Stvarno sam Rimljanin.

Rimljanin si ili si bar trebao biti.

Bila je Rimljanin, prljavi plačenik, špijun u službi zloglasnog Juliusa Caesara!

Otac ti je Rimljanin, Brian.

Ja nisam Rimljanin mama!

Kako se na latinskom kaže Rimljanin?

Ne, ali ja sam Rimljanin!

Da nema slučajno još koji Rimljanin tu negdje? - Ne.

Ono što trebamo je drugi Rimljanin.

Ja nisam Rimljanin, već Toskanac.

Prepečeni Rimljanin prerušen u ono ćurlikalo!

Još uvijek je Rimljanin.