àkcident m <G mn -nātā>

DEFINICIJA

1. fil. a. promjenjivo, slučajno, nebitno svojstvo predmeta b. ono što ne postoji samostalno, po sebi, već postoji u drugom, kao dio drugoga
2. teol. u tomističkoj filozofiji i teologiji u kontekstu razmišljanja o vezi između biti i pojave, ono što pripada nekoj supstanciji i usavršava je (akcident ne može postojati bez supstancije)
3. rij. knjiš. nezgoda, nesreća, havarija prouzrokovana nepažnjom [akcident u nuklearnoj elektrani]

ETIMOLOGIJA

vidi akcidencija

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

incident, eksces, izgred, kuršlus, pomor ribe, mehanički kvar, požar, preobrat, nemio događaj, ekocid, eruptivni požar, kvar, štetni događaj, tektonski poremećaj, lančani sudar, ekoincident, sudar, događaj, pičvajz, oružani incident

PRIMJERI U REČENICAMA