buncati značenje i definicija

  • Definicija i značenje riječi buncati, kao i primjeri u rečenici

bùncati (Ø) nesvrš. <prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

1. govoriti bez svijesti u groznici
2. pren. govoriti gluposti [ma, pusti ga, vidiš da bunca; bulazniti, lupetati, trabunjati, trućati

ETIMOLOGIJA

vidi buna

PRIMJERI U REČENICAMA

0

Počeo je buncati.

-1

Po čeli su buncati, sišli su s uma, poludjeli su.

-2

Ostavim te 3 minute, a ti popizdiš i počneš buncati o reptilima.

-2

Hlače skorene od sjemena zbog konstantne masturbacije kada ne može naći žrtvu za silovanje. Mucati će i buncati dok ga ispitujete.

-2

Poslije dva dana je počela buncati, a onda je umrla.

-2

Počeo je buncati o vešticama, brbljao je kako čuje glasove.

-2

Bila je dobro, ali najednom je počela teško disati i buncati.

-2

I tako, on je postati tako sjeban koji je počeo buncati o stvarima on ne bi trebao.

-2

Jesi li počeo buncati?

-2

Počeli su buncati, sišli su s uma, poludjeli su.

-3

A kada počneš buncati o svojoj luđačkoj želji da stvoriš živog čovjeka od praha mrtvih, kao da se čudna utvara pojavi u ovoj sobi.

-3

Reci mi nešto, je li ponovo počela buncati?

-3

Može buncati o čemu god poželite.

-3

BoIničako, treba mi Iijek. Počinjem buncati.

-3

Mladić je do večeri počeo buncati. Njegova obitelj je izbezumljena.

Jezikoslovac.com

Jezikoslovac je nova web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!