cȁr m <N mn -evi>

DEFINICIJA

1. onaj koji vlada carevinom, najviši vladarski naslov u nekim državama
2. pren. prvi u čemu, najveći, usp. cesar, kralj

SINTAGMA

car top vojn. pov. staro rusko artiljerijsko oružje (16. st.), danas spomenik u Kremlju (Moskva);
zmijski car udav, piton

FRAZEOLOGIJA

biti car na svome biti potpuno nezavisan, svoj gospodar;
Bogu božje, caru carevo bibl. svakome onoliko koliko mu pripada;
car je gol (prema bajci) istina je izašla na vidjelo, iluzijama je došao kraj;
dotjerati cara do duvara reg. 1. završiti što do kraja 2. dovesti sebe u bezizlazan položaj;
tamo gdje car ide pješke zahod

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju odnosno tituli ili nadimačka): Cȁr (3010, čitava Hrvatska), Càrek (320, Podravina, Prigorje), Cȁrev (160, Kaštela, sred. Dalmacija), Cȁrević (1240, Makarska, Pokuplje, J Dalmacija), Cȁrić (Cárić) (1000, Hvar, Banovina)

ETIMOLOGIJA

prasl. *cěsarь, *cьsarь (rus. car', slov. cesar) ← got. kaisar ← lat. Caesar

PRIMJERI U REČENICAMA