I, nemojte dangubiti na ulazu.

Nemoj dangubiti.

Potrudile smo se da je zapakujemo znajući kakva je. -Da, madam. -I nemojte dangubiti.

Neću više dangubiti ovdje.

Dolazite li, ili ćete čitav dan dangubiti?

Onda nećeš dangubiti za dvjesto florina.

Pa ne mogu samo dangubiti ovdje.

Novaca imaš. Nemoj dangubiti uokolo, nego se vrati prije ručka!

Ali ne smiješ dangubiti.

Nemamo vremena dangubiti, nismo mi službenici za uslovne.

Nemojmo dangubiti, djeco.

Ne smijemo dangubiti.

Nemam ja vremena dangubiti.

A znaš što? Ti nemaš mlađeg brata poput tebe, pa da možeš dangubiti.

I ako nastavite dangubiti i svirati tu svoju hipi glazbu na očitu štetu trgovačkih interesa ovoga grada, vlasti će vas silom ukloniti... sa protupožarnim crijevima i psima, bude li trebalo!

Možda niste znali da je ovo zalogajnica... A ne klupa u parku gdje možete dangubiti i pušiti, i ne konzumirati hranu.

Nemojte sada dangubiti!

Ne volim dangubiti.

Djeci daj dovoljno novca da mogu raditi nešto, ali ne dovoljno da mogu dangubiti.

Gary, nemoj dangubiti, hajde.

Djevojko! Grijeh je dangubiti u robnoj kući.

Kaniš li dangubiti?

Ne mogu dangubiti.

Misliš li samo dangubiti ovdje?

Prestani dangubiti.

Fiind dangubiti?

Oh, ne dangubiti.

Kako je bilo dangubiti sa sinom?

Sad, nemoj dangubiti.