dȉferencijālnī prid.

DEFINICIJA

1. mat. koji se odnosi na diferenciju [diferencijalni račun, usp. račun; razlikovni
2. koji se odnosi na diferencijal [diferencijalni prijenos]

SINTAGMA

diferencijalna geometrija mat. dio geometrije koji geometrijske objekte, prvenstveno krivulje i plohe, proučava metodama matematičke analize;
diferencijalna jednadžba mat. jednadžba kojom je uvjet za traženu funkciju zadan pomoću njezinih diferencijala odn. derivacija prvog ili viših redova, važan tip jednadžbe za izražavanje problema u fizici;
diferencijalna psihologija grana opće psihologije, ispituje i psihometrijskim sredstvima fiksira razlike obzirom na pojedine psihološke funkcije; individualna psihologija;
diferencijalna renta oblik zemljišne rente koji nastaje zbog razlika u plodnosti zemljišta i udaljenosti od tržišta, odnosno zbog različitih novčanih prihoda što ih daju ista ulaganja na pojedinim zemljišnim parcelama;
diferencijalna rotacija astron. 1. rotacija zvjezdanog sustava s posebnom ovisnošću brzine rotacije o udaljenosti od središta 2. ovisnost brzine rotacije vanjskih slojeva o udaljenosti od ekvatora;
diferencijalni kvocijent, usp. derivacija (6);
diferencijalni poslovi bank. burzovni terminski poslovi kod kojih se prema izričitom ili prešutnom sporazumu na dan dospijeća plaća samo razlika između ugovorenog tečaja i tečaja na dan dospijeća;
diferencijalni prijenosnik tehn. zupčani prijenosnik, usp. diferencijal (2);
diferencijalni račun mat. dio analize koja se bavi derivacijama funkcija i njihovim primjenama;
diferencijalni sklop fiz. tehn. u elektronici, sklop koji radi na osnovi razlike između dva ulazna signala (a ne razlike između signala i nekog referentnog napona)

ETIMOLOGIJA

vidi diferencija

PRIMJERI U REČENICAMA