elèktričnī prid.

DEFINICIJA

koji se odnosi na elektriku i elektricitet

SINTAGMA

električna centrala, v. elektrana;
električna energija 1. energija polja nabijenih čestica 2. energija strujnog sklopa u odnosu na magnetsko polje;
električna gitara glazb. gitara kod koje se električnim sredstvima titraji žica pretvaraju u elektroakustičke valove;
električna indukcija (električni pomak, gustoća električnog toka) fiz. fizikalna veličina (simbol D), umnožak električnog polja i permitivnosti (D = εE), ako je električno polje u slobodnom prostoru E, i ako se u to polje unese dielektrik, električna indukcija u dielektriku bit će D;
električna otpornost fiz. fizikalna veličina (simbol ρ), karakterizira materije prema svojstvu suprotstavljanja prolazu električne struje, jedinica: ohm metar (Ωm);
električna permitivnost, v. permitivnost;
električna provodnost fiz. fizikalna veličina (simbol γ ili σ), recipročna vrijednost električnoj otpornosti, jedinica: siemens po metru (S/m);
električna snaga snaga električne struje, umnožak električnog napona U i jakosti struje I [djelatna električna snaga; jalova električna snaga;
električna stolica aparat za pogubljenje osuđenih na smrt električnom strujom;
električna struja fiz. tok električnog naboja u nekoj tvari (u čvrstom tijelu, tekućini ili plinu) (simbol I, jedinica ampere, A), nosioci naboja mogu biti elektroni, pozitivne šupljine i ioni (jedan ampere je tok od približno 1018 elektrona u sekundi);
električna susceptibilnost, v. susceptibilnost ;
električna svojstva mjerljiva svojstva električnog sklopa (primjerice napon, otpor, jakost struje itd.);
električna vodljivost fiz. fizikalna veličina (simbol G), recipročna vrijednost električnog otpora, jedinica: siemens (simbol S);
električna vuča tehn. fiz. upotreba električne energije za vuču vozila, električna energija se pretvara u mehaničku na samom vozilu;
električne orgulje glazb. orgulje koje imaju električni spoj između sviraonika i zračnica (električna traktura) umjesto mehaničkog ili pneumatskog;
električne peći aparati i postrojenja u kojima se vrši pretvorba električne energije u toplinsku;
električni članak (element) naprava za proizvodnju električne struje elektrokemijskim reakcijama (galvanski članak) ili iz neke druge energije svjetla (fotoelement), topline (termoelement), nuklearne energije (nuklearni članak);
električni dvosloj pojava razdvajanja električnog naboja na granicama dviju faza, kao rezultat asimetričnog djelovanja međumolekularnih sila;
električni generator fiz. tehn. stroj za pretvorbu mehaničke energije u električnu, elektromagnetski generatori (dinamo) glavni su izvori elektriciteta i mogu se pokretati parnim turbinama, turbinama na vodu, turbinama na vjetar, strojevima s unutrašnjim sagorijevanjem (nafta, mazut) itd.;
električni kapacitet, v. kapacitet (1c);
električni krug razmještaj međusobno spojenih vodiča koji omogućuje da kroz njih teče električna struja;
električni luk fiz. električno pražnjenje između dviju elektroda uz pojavu svjetla i visokih temperatura, održava se toplinskom ionizacijom isparenih sastojaka elektroda;
električni motori, v. elektromotor;
električni naboj fiz. (simbol Q, jedinica coulomb C) izvor električnog polja, može biti pozitivan ili negativan (istoimeni naboji se odbijaju a raznoimeni privlače); količina elektriciteta;
električni napon fiz. razlika električnih potencijala dviju točaka;
električni otpor fiz. fizikalna veličina (simbol R), mjera svojstva materije da se suprotstavlja prolazu električne struje (gibanju elektriciteta), omjer napona između dvije točke i jakosti struje između istih jedinica; mjerna jedinica ohm (simbol Ω);
električni pomak = električna indukcija;
električni potencijal omjer između potencijalne energije električnog naboja u nekoj točki električnog polja i tog naboja; SI jedinica je volt;
električni stroj stroj koji pretvara mehaničku energiju u električnu (električni generator) ili obrnuto (elektromotor);
električni stupovi stupovi koji služe za nošenje vodiča nadzemnih vodova;
električni šum (buka) neželjeni električni signali u električnom sklopu;
električni ventil naprave koje propuštaju električnu struju samo u jednom smjeru;
električno brojilo mjerač utroška električne struje [jednotarifno/višetarifno električno brojilo;
električno polje fiz. prostor u kojem na električni naboj djeluju sile (obično zbog prisutnosti drugih električnih naboja)

ETIMOLOGIJA

vidi elektrika

PRIMJERI U REČENICAMA