glȁgolskī prid.

DEFINICIJA

koji se odnosi na glagol [glagolski prilog; glagolska imenica; glagolski dodatak]

SINTAGMA

glagolski način promjena riječi prema imperativu, kondicionalu I i kondicionalu II, gdje se odražava odnos lica koje govori prema radnji o kojoj govori (pogodbeni ili zapovjedni odnos);
glagolski pridjev pridjev glagolskog postanja koji služi za tvorbu složenih glagolskih oblika [glagolski pridjev radni; glagolski pridjev trpni;
glagolski vid svojstvo glagola da pokazuje svršenost ili nesvršenost radnje; glagolski aspekt;
glagolsko stanje svojstvo glagola da izrazi usmjerenost radnje (prema objektu — aktiv; prema subjektu — pasiv);
glagolsko vrijeme promjena oblika glagola kojom se želi izreći vrši li se radnja u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti (prezent, perfekt, aorist, imperfekt, pluskvamperfekt, futur I, futur II)

ETIMOLOGIJA

vidi glagol

PRIMJERI U REČENICAMA