hȃdž m <G hádža>

DEFINICIJA

isl. hodočašće u Meku, obavlja ga vjernik osobno ili preko zamjenika

ONOMASTIKA

Hádžo m. os. ime (musl.)
pr. (prema tituli ili os. imenu): Àdžibaba (Kordun), Àdžīć (810, Slavonija, Zadar), Àdžīć-Kapitánović (Biograd), Àdžija (110, Imotski, Lika), Adžíjević (160, Pakrac), Àđīć (I Slavonija), Àžić (230, Primorje, Zadar), Hàdža (Pula, Osijek), Hȁdžagić (Zagreb; hàdžija + àga), Hadžájlić (Zagreb, Rijeka), Hadžàlīć (Rijeka, Istra), Hadžàmija (Bjelovar), Hadžàvdić (Sesvete), Hàdži (Labin), Hadžiàbdīć (Split, Županja), Hadžiàhmetović (Dubrovnik), Hadžiàvdīć, Hadžibégović (sred. Dalmacija), Hàdžīć (890, Zagreb, Primorje, od Hadžijić), Hadžiefèndīć (Zagreb, Pula; hadžija + efendija), Hàdžija (100, Zagreb, Đurđevac, Garešnica), Hadžijùsufović (Rijeka), Hadžimáhović (Dubrovnik), Hàdžina (Zagreb, Daruvar), Hadžiòmerović (Dubrovnik, Rijeka), Hadžiòmerspahić (Zagreb i okolica), Hadžiòsmanović (Zagreb, Ploče), Hàdžipašić (Istra), Hàdžisejdić, Hadžisèlimović (Zagreb, Istra), Hȃdžović (Zagreb, S Dalmacija), Hàđīć (posvuda), Hàđija (Dubrovnik, Đurđevac)

ETIMOLOGIJA

tur. hac ← arap. ḥaǧǧ

PRIMJERI U REČENICAMA