hȏd m

DEFINICIJA

1. kretanje koracima [sat hoda; hodanje, koračanje, pješačenje
2. način hodanja i koračanja [brz (širok, razmaknut, klimav) hod]
3. rad, djelovanje nekog stroja
4. pren. žarg. kretanje (o društvenim događajima, razvoju u umjetnosti i sl.)

SINTAGMA

prazni hod 1. nepotreban ili uzaludan rad, neiskorištenost stroja ili kapaciteta 2. rad motora, pri kojem automobil stoji; ler;
mrtvi hod nefunkcionalno pokretanje dijela stroja ili naprave (upravljača automobila itd.)

FRAZEOLOGIJA

hod po mukama dugotrajne muke i neprilike

ONOMASTIKA

Hòdimīr m. os. ime (narodno), zast.; hip.: Hòdislav (Hodìslav), Hòdivoj, Hòtko
pr. (kod nekih preklapanje s tur. hip. Hódo): Hȍdāk (2060, Slunj, I Slavonija), Hòdalić (Đurđevac), Hòdalin (Banovina), Hȍdālj (180, Petrinja), Hòdan (Osijek), Hòdanić (Primorje), Hodánovac (Našice, Rijeka), Hódić (Đurđevac), Hòdinj (Zagreb, Rijeka), Hȍdko (Zagreb i okolica), Hȍdnīk (Kutina, Ogulin), Hòdonj (Slavonija)
top. (naselja): Hòdīlje (Dubrovnik), Hodínci (Ozalj), Ȍdāk (780, Zagora, J i sred. Dalmacija), Òdālj (Virovitica, Sesvete)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. xodъ: put (rus. xod, polj. chód) ← ie. *sod-, v. sjesti, v. sjediti

PRIMJERI U REČENICAMA