hȗd prid. <odr. -ī, komp. hȕđī>

DEFINICIJA

arh. koji je ljutit [hudi pas; oštar, strog, zao

ONOMASTIKA

Hùdislav m. os. ime (narodno, profilaktičko; potvrđeno u 13. st.); hip.: Hȗd, Hùdan, Húdo
pr.: Hùdac, Hȕdāk (Hùdak) (200, Zagorje), Hùdan (Dugo Selo), Húde (Samobor, Bjelovar), Hùdec (Novska, Križevci), Hùdeček (Pakrac), Hùdek (130, Zagreb, Zagorje), Hȕdelīst (Podravina), Hȗdī (220, Virovitica, Zlatar Bistrica), Hùdīč (Hudȋč) (Zagreb), Hùdiček (Međimurje), Húdić (140, Zlatar Bistrica, Prigorje), Hùdik (Zagreb, Garešnica), Hȕdika (100, Zagreb, Zagorje), Hùdiluk (Prigorje), Hùdin (130, Ivanec, Međimurje), Hȕdina (120, Zagreb, Zaprešić), Hùdīnčec (160, Zagreb, Koprivnica), Hùdjek, Hȕdoba (Z Slavonija), Hȕdobec (Baranja, Križevci), Hùdoklin (Prigorje), Hudolètnjāk (380, Varaždin, Zagorje), Hùdolin (120, Čabar), Hudoljètnjak (Ivanec), Hudórovac (Samobor), Hudórović (340, Gorski kotar), Hudòvērnīk (Našice), Hùdulin (Korčula), Hudúrović (Ogulin), Hȕdžber (Velika Gorica), Hȕđ (120, Ivanec), Hùđa (S Hrvatska), Hùđan (Split), Hȕđber (Čazma, Velika Gorica), Hùđek (230, Varaždin), Hùđik (Osijek), Hùđin (Ivanić Grad), Ȕdina (Krk)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. xudъ (rus. xudój, polj. chudy), lit. skaudus: bolestan ← ie. *ksewd-/*ksud- (skr. kšudras: malen)

PRIMJERI U REČENICAMA