ìzvrći (se) svrš. b>prez. ìzvrgnēm (se), pril. pr. ìzvrgāvši (se), prid. rad. ìzvrgnuo/ìzvrgla (se) ž

DEFINICIJA

v. izvrgnuti

ETIMOLOGIJA

vidi izvrgnuti

PRIMJERI U REČENICAMA

1

Ne, ne, ne izvrći moje reči.

0

Ne izvrći temu. Lagala si mi!

0

Prijatelj bi se sada mogao izvrći opasnosti i mogao bi stradati, ali porivi su mu pozitivni.

0

Ne izvrći ovo, Jackie!

0

Ne izvrći stvari, strah sa ovim nema ništa.

0

Ne izvrći moje riječi: neću ti obećati da ćemo pobijediti.

0

Ne izvrći mi riječi.

0

Ne izvrći upadicama smisao što kažemo.

0

Ne izvrći ih.

0

Ne izvrći moje riječi.

-1

Ne izvrći moje riječi!