karàula ž

DEFINICIJA

vojn. fortifikacijski objekt u kojem borave vojnici i koji služi kao stražarnica, ob. na graničnim prijelazima ili mjestima s kojih se nadzire veće područje

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju): Karàula (350, Zaprešić), Karàvla (Primorje)
top.: Karàula (zaselak i brdo iznad Senja; lokalitet kod Šibenika; brda u Lici i Ravnim kotarima; više naselja u Bosni)

ETIMOLOGIJA

tur. karavulhane, karakolhane ← karakol: vojnici + perz. hane: konačište

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

brezovac, čelebić, senjak, sremac, cerovac, breški, grabovac, vukmanić, prišlin, juzbašić, gaćeša, šušnjar, bogatić, zarić, gabela, grbavica, solarić, kozarac, blaževac, aščić

PRIMJERI U REČENICAMA