konsakracija značenje i definicija

  • Definicija i značenje riječi konsakracija, kao i primjeri u rečenici

konsakrácija (

konsekrácija) ž

DEFINICIJA

1. pov. u antičkom Rimu a. čin kojim se neko božanstvo svrstava u državne bogove b. čin kojim Senat predaje neku stvar ili lokaciju (hram) bogovima
2. pov. kršć. a. čin posvećenja, uvođenja u dužnost; pomazanje (pape, biskupa) b. posvećenje mjesta i predmeta (crkve, zvona) c. posvećenje kruha i vina u misi
3. čin kojim se prema čemu uspostavlja odnos kao prema svetinji [konsakracija muzičkog čina]

ETIMOLOGIJA

lat. consecratio ≃ consecratus: posvećen ← consecrare: posvetiti

PRIMJERI U REČENICAMA

Jezikoslovac.com

Jezikoslovac je nova web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!