lingua franca (izg. lȉngva frȁnka)

DEFINICIJA

1. lingv. mješavina romanskih jezika (prvenstveno talijanskog), grčkog, turskog i arapskog, služio kao sredstvo sporazumijevanja u sredozemnim lukama od križarskih ratova do kraja 19. st.
2. pren. prošireno na jezik (npr. engleski) ili neko drugo sredstvo općeg sporazumijevanja

ETIMOLOGIJA

lat.

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

sluzbeni jezik, govorni jezik, jezik sporazumijevanja, koine, latinski jezik, hindski, svahili, štokavsko-ikavski, starofrancuski, književni jezik, pidžin, ilirski jezik, doslovan prijevod, srpskohrvatski, maternji, gaelski, crkvenoslavenski, okcitanski, slavenski jezik, natucao

PRIMJERI U REČENICAMA