nadlètjeti (koga, što) svrš. b>prez. nàdletīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. nadlètio/nadlètjela ž

DEFINICIJA

v. nadlijetati

ETIMOLOGIJA

nad- + v. letjeti

PRIMJERI U REČENICAMA

0

S Leuricovim krilima, po mračnoj noći, mogli bi nadletjeti... po mraku, bez da nas vide, ili čuju.

0

Ne bi nas mogao tako nadletjeti.

0

Ne želim da se zabijemo u greben. Moramo ga nadletjeti 500 stopa.

0

Nepalci ga zovu "planina toliko visoka da ju ni jedna ptica ne može nadletjeti".

0

Idemo ga nadletjeti.