nȏć ž <G nȍći, I nȍći/nȍću, G mn nòćī>

DEFINICIJA

1. vrijeme tame od potpunog zalaska Sunca do sljedećeg izlaska
2. tama u to vrijeme [gluha (mrkla, potpuna, duboka) noć]
3. večer posvećena određenim zbivanjima [noć vještica]

SINTAGMA

polarna noć razdoblje kad u polarnom pojasu Sunce ne izlazi;
venecijanska noć svečani doček ili ispraćaj priređen tako da mnogo rasvijetljenih brodova iziđu u luku ili u kanal i prate onoga tko dolazi ili odlazi

FRAZEOLOGIJA

A. laku noć! želja koja se izriče drugome prije noćnog počinka = dobra noć! reg.;
B. noć na glavu ekspr. ob. kao glavna rečenica pred zavisnom u zn. da se što ima obaviti noću, prihvatiti da drugo ne preostaje nego probdjeti noć ili prihvatiti noć kao činjenicu [noć na glavu, pa na put;
noć ima svoju moć noću se događa ili javlja u većoj mjeri ono što se ne osjeća ili ne javlja tako očito danju (zubobolja, neki bolovi; probava drugačije radi, javljaju se erotske želje);
ovu noć (ove noći) 1. u noći prije ovoga dana, noćas 2. u noći koja dolazi nakon današnjeg dana;
preko noći odjednom, bez velikog trošenja vremena;
progutala ga noć nestao je, poginuo na nepoznat način, usp. pojeo ga mrak, v. mrak , usp. pojela ga pomrčina, v. pomrčina ;
reći (komu) (čemu) laku noć oprostiti se tako što se raskida odnos, što se prekida neki postupak ili zauvijek odriče od čega [stvaranju ogromnih gradova i gomilanju ljudi na jednom mjestu u pametnim zemljama rekli su laku noć]

ETIMOLOGIJA

prasl. *notjь (stsl. noštь, rus. noč', polj. noc), lit. naktis ← ie. *nok w ts (lat. nox, grč. nýks)

PRIMJERI U REČENICAMA