rȃj m <N mn ràjevi>

DEFINICIJA

1. rel. a. prema učenju raznih religija, mjesto blaženstva kamo nakon smrti dolaze duše pravednika b. bibl. boravište Adama i Eve prije progonstva; Eden
2. pren. mjesto, boravište koje pruža potpunu sreću; nebo, nebesa

FRAZEOLOGIJA

batina (šiba) je iz raja izašla fizička kazna u odgoju daje dobre rezultate;
ni u raju nisu svi sveci jednaki posl. nejednakost među ljudima uvijek će postojati;
(to je) zemaljski raj mjesto gdje je vrlo lijepa priroda

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. rajь (rus. raj, polj. raj) ← iran. (avest. rāy-: bogatstvo, sreća)

PRIMJERI U REČENICAMA