rȅālan prid. <odr. -lni>

DEFINICIJA

1. a. koji postoji u stvarnosti; stvaran, istinit, zbiljski [realno stanjeb. koji je uzet iz života, utemeljen na iskustvu; pravi, istinski [realan problemc. fil. koji objektivno i zbiljski postoji, neovisno o ljudskom mišljenju i spoznaji, opr. idealan (1b)
2. koji se može ostvariti, primijeniti, izvršiti; ostvariv, primjenjiv, izvršiv [realni cilj]
3. koji je povezan sa stvarnim potrebama i mogućnostima; praktičan [realan čovjek]

SINTAGMA

realna cijena trg. cijena koja se postiže na tržištu i odgovara cijenama drugih istovrsnih proizvoda ili izvršenih usluga;
realna definicija definicija koja objašnjava prirodu stvari, a ne njezino etimološko značenje;
realna gimnazija srednja škola u kojoj se više uče prirodne znanosti i živi jezici; realka, usp. klasična gimnazija, v. klasičan ;
realna kamatna stopa ekon. realni kamatnjak, prilagođen očekivanoj promjeni razine cijena, odnosno očekivanoj inflaciji;
realna nadnica količina proizvoda što ih radnik može kupiti za novac dobiven kao zaradu;
realna unija zajednica dviju ili više država koja se zasniva na međunarodnom ugovoru sklopljenom u cilju trajnog zajedničkog vođenja vanjske politike, pri čemu svaka članica zadržava svoju neovisnost;
realna vrijednost ekon. stvarna vrijednost nekog novca, papira i sl., opr. nominalna vrijednost, v. nominalan ;
realna znanost term. znanost čiji je predmet bavljenja u neposrednoj vezi sa životom (prirodne znanosti, tehnika i sl.);
realni broj mat. osnovni matematički pojam, obuhvaća sve racionalne brojeve i sve granične vrijednosti konvergentnih nizova racionalnih brojeva, dakle i iracionalne brojeve poput π, e; stvarni broj, opr. imaginarni broj, v. imaginaran ;
realni stjecaj pravn. slučaj kada počinitelj kaznenoga djela odgovara za više krivičnih djela počinjenih odvojeno, ali mu se za sva djela sudi istodobno

ETIMOLOGIJA

srlat. realis: stvarni ≃ lat. res: zbilja, istina

PRIMJERI U REČENICAMA