rȍb m <N mn ròbovi, zb. rȏblje>

DEFINICIJA

1. pov. ljudsko biće koje u potpunosti ovisi o gospodaru, robovlasniku, koji može njime raspolagati kao sa svakom stvari
2. pren. a. onaj koji je pokoran, onaj koji radi šutke, podnoseći obespravljenost i nepravde b. onaj koji nema mogućnosti uživati građanska prava
3. pren. onaj koji bez otpora podnosi čiju vlast

ONOMASTIKA

Rȍb m. os. ime (narodno, profilaktičko) zast.
pr. (prema statusu i nadimačka): Rȍb (210, Međimurje, Baranja), Ròbek (Zagreb, Sisak, Prigorje), Ròbina (Zlatar Bistrica, Nova Gradiška, Vrbovec), Ròbinić (Banovina), Róbić (300, Turopolje, Z Slavonija, Prigorje)

ETIMOLOGIJA

stsl. robъ (riječ posuđena iz zapadnoslavenskog područja, vjerojatno zato jer su se odatle u ranom srednjem vijeku uvozili robovi), v. rabota

PRIMJERI U REČENICAMA